СРЂ

ИСТОРИЈА ЈЕДНЕ КОМУНЕ

215

ишао у месарницу и као са неким самопоуздањем тражио „меса за псе", тако, да су људи, као што се њему чинило, морали веровати, да у њега збиља има паса. Али код онаквога његовог одела, једва да су се продавци и за једну минуту варали о правоме стању ствари.

PRIČICA 0 KOKI. Rikard Katalinić-Jeretov - Brodarica kod Zadra. — Ko-ko-da, ko-ko-da. . . i eto ponosne kokiee, gdje galami po dvorištu i priča cijelom komšiluku, da je iznijela jaje. — Ma što si so razvikala po Bogu kumiee — hoće joj sa grane vrabae •— čemu pričaš svima i svakome, da si iznijela jaje ? Da, al koka ni odgovora, već kokodače i pripovijeda dalje, a gojna se gazdarica žuri u dvorište, pa hiti pod tezu, i vesela ko nedjelja nosi kuc'i osam lijepih, bijelih jaja. — Stani, promukla! — javi joj se još jednom vrabac sa grane — i na to koka umače pod tezu. Jao, i pomagaj! Ubijena koka ko ubijena. Ne stalo jaja. — Ajme meni — stade je zapomaganje po dvorištu. — Sto ti je ? — upita snuždenu koku stari pjevac. — Nesreća i nevolja. Promijenila sam sirota uboga ležaj i već sam iznijela osam jaja ovih zadnjih dana, a ona vještica od gazdarice i opet ih je odnijela. — Ne čudi se. Kriv je tome tvoj jezik. Žensko, pa žensko, iznese jaje i već hoće, da cijelo selo to znade.