СРЂ

GIOSUE CARDUCCI kao pjesnik.

Prof. W. bar. Ljubibratić.

Carducci je umro! Ove se žalosne riječi raširiše brzinom munje po cijeloj Italiji, odjeknuše po svuda u civilizovanom svijetu, napunjajući tugom i boli srce svih onih, te poznavahu velikog Učitelja. U njemu izgubi moderna Italija naj većeg svog pjesnika, Evropa naj znamenitijega liričara, Bologna svoga obljubljenog učitelja, koji je za skoro četrdeset godina sa svoje učiteljske stolice pred oči zanešenih svojih učenika dozivao slavnu prošlost naroda svoga. Kao čovjek i pjesnik, u umjetnosti i životu, bijaše svome naraštaju izgled starih latinskih vrlina, izgled postojanosti i značaja. Njegova djelatnost na polju poezije i književnosti zaprema skoro svu zadnju polovinu devetnaestoga vijeka. A kad mu fizična slabost ne dopusti da dalje razvija onu tako plodnu djelatnost pjesnika i historičara, trebaše samo dozvati u pamet, što je učinio, što je izveo, a da se uvjerimo da je njegovo ime već zabilježeno na vječnim stranicama slave. Dijete još zaljubi se svom svojom dušom u knjigu, a ta ljubav ogrijavaše njegovo srce skoro sve do smrti. Ljubio je knjigu, jer mu pričaše o slavnoj prošlosti naroda, jer mu govoraše o neprolaznim djelima onih, čije kosti spavaju san samrtni pod svodovima Santa-Croce. Mladiću se prikaza život duga, ljuta borba. Uvijek ostade na svojem mjestu, boreći se ljutim oružjem svojih Jamba i Epoda , ubojitim oružjem svoje hladne proze protiv svega, što bijaše odurno, podlo, čovjeka nedostojno. Kao učitelj posveti sve svoje sile odgoju i naobrazbi onih, te imadahu da kasnije nastave njegov rad, budeći duh naroda, dižući narodni ponos, šireći moral među narod. Znajući, da samo plemenito i temeljito naobraženi ljudi mogu djelovati na pojedinca, a i na cijeli narod, govoraše često puta svojim uče-