СРЂ

БИЉЕШКЕ. — BILJEŠKE.

875

konji jeli. Ispit biljke izvršen u laboratoriju kraljevskog društva dok.azao je da ona sađrži jednu glukosiđu s kvascem, koji se može rastopiti i koji se rastvara u prusku kiselinu, dekstrozu i stvar koja masti u žuto, lotoflavin. Ova glukosida prikazuje osobit hemički interes, jer je ona sama koja otkriva egzistenciju čijanogena u korijenu. Društvo se ispitivanjem uvjerilo da i druge biljke za kimu mogu slučajno posfati otrovnim nazočnosti drugih čijanogenetičkih glukosida. Tako i neki pasulji (phaseolus lunatus), brašno od suha manioka i lan sadrže fazeolunatinu, koja hidroiizom proizvodi čijanidričku kiselinu i acetona. Ove studije dovele su do ispitivanja naj čudnovatnijih hemičkih i botaničkih zađataka. — Ledeno doba. Reklo bi se da nam prijeti opći nazadak ili povratak prama ledenoj periodi, koja je bila u kvaternarno doba. Krajevi, gdje u prvoj polovini XIX. vijeka ispitivači bjehu iznijeli na vidik potpunu izočnost leda za neko stanovito godišnje doba, imadu ga više stopa debline i pokriveni su na svojim visima snijegom od januara do dećembra. Ledeni pojasi šire naprijed svoj prostor. Do nekoliko vijekova — kažu učenjaci i ovo uspokojuje sadašnje pokoljenje, sutrašnje i prekosutrašnje prostor zemlje za stanovanje smanjiće se znatno. Tađa pučanstvo sjeverne Ameriko treba će da traži utočište po južnoj Americi. I druga iseljenja bićejednako potrebita. Ova predviđanja se osianjaju na naj ozbiljnije račune. Znanost je obazriva. Ona obavješćuje čovječanstvo nekoliko vijekova pi'ije o kobnom roku! Povjest. — Piero Sođerini. U 8. broju „Srđa" od 15. aprila izašla je pjesma Roden-

steinova sa srpskijem prijevodom pod naslovom Soderini. Citaocima ne će biti na odmet da im nešto kažemo o tome Soderini-u i o ruševinama graca, koje su još poviše strme morske obale pred Orašcem, selu na zapadu Dubrovnika. U ovom gracu stanovao je nekoliko vremena (1512-1513) kao bjegunac Piero Soderini. Kogod drži, valjda i krivo, da Soderini nije tu stanovao, nego bliže gradu, negdje između Loznice i Zatona, gdje ima kuća i razvalina. Istina da puk zove Arapovo razvaline onog graca i po tome bi gradac bio u vezi s Arapinom u narodnoj pjesmi, koji je gradio. Ali svakako Arapovo je bilo u imanju porodice Šodrnje, koja vodi svoje ime od Soderini. Porodica je Sođerini bila veoma stara, plemenita i moćna u Firenci i u rodu s Medicima. Ivroničari i povjesničari itaiijauski onoga doba, kao Villani, Varchi i drugi pominju je. U početku XVI. vijeka bila je u Firenci vrhovna vlast u rukama tako zvanog gonfaloniere della giustizia (=zastavnik pravde). Vlast mu trajaše kratko doba, jer svako dva mjeseca izabirao bi se novi. Ta česta promjena vladareva bješe štetna za državu, te 1502. godine odlučiše da gonfalonijer ima biti doživotno biran a vlast mu je povećana. Kao prvi doživotni gonfalonijer izabrat je 22. avgusta 1502. Picro Soderini, poslije dubrovački gost. Piero, ma i da jo bio u rodu sa Medićima, bio je pomogao da oni budu lišeni vlasti u Firenci, a puk ga je volio i stoga što mu je Piero bio naklonjen. Piero je pak bio odvojio djeloređem, zauosom za umjetnosti i bogatstvom. Kao gonfalonijer vladaše mudro uređujući državne fi'nancije. Za njegove