СРЂ

420

СРЂ. — SBĐ.

mene. Ta narodna historiografija opada netom se pisani zakoni uvedu i uredba građanska, a prestanu pueki običaji i narodni život. Svakako sve ide svojim tokom, te će se i u Konavlima dogodit, što se je zbilo u selima naj bližijem gradu. Sto kasnije to bolje.

Sv. Jakobu! A. Baburica. U malom kutu dubrovačkog kraja Ti vješto sakri potamnjelo lice, Gdje gradska nikad ne smeta te graja Nit ikad čuješ ure budilice! Vjekova mnogih viđeše te dani I v'jencem slave obviše ti čelo A pjesnici ti, maštom ugrijani Ljepotu tvoju opjevaše smjelo! U krilu tvome tecijahu suze — Кб bistri potok sa vrhunca gore Od mladih lica, koja sudba uze, Da višnjem Tvorcu nehotice dvore ... Pa ipak mnogi snađoše se lako I život strasti molitva im ote, Jer zemski nikad ne smuti ih ракб Pred bajnim licem mira i krasote. A sada stojiš kano junak koji, Sto svoga jurve umoran je žića I danke k smrti nesmetano broji, Ne mareć više za nikakva bića .. . A što ćeš?!... Kad je udes htio kleti, Da vr'jeme nuv'jek zakopa ti slavu, — Ti šutit moraš, samostane sveti, ... I mirno prignut tvoju s'jedu glavu!...