СРЂ

492

СРЂ. — SRĐ.

ко hoće dvoje, izgubi troje. Ja se ponio za zecorn i za lisicom, a izgubio zeca, lisicu i hitac iz puške. Taman ja na kucni prag, a Simurica otvorio poštansku spremnicu. Toga dana, niti ja što ulovio, ni on što iz nje izvadio.

Poluotoku Pelješcu. n. zv. b. Zdravo hridi, usred mora pusta, Spomeniče divni lavskih sina! Gdje je slava, što ju pobra sv'jetom, Valovljem se boreć mora sinja? Gdje su dani slobode ti davne Grdje li barjak svetoga nam Vlaha'? Gdje li tvoji ponosni gospari Kapetani — mora gospodari? Gdje li brodi morske lastavice Sto no lete na sve četr' strane St'jeg narodni na jarbolu vozeć Cast države vasionom noseć ? Gdje mrnari, morske pliskavice Sto prodriješe sva siona mora Naša krvca nigda neumorna Djeca slavna tvojih hridi ljutih ? Gdje bogatstvo, gdje li biser, zlato, Sto ga pobra u pjenama mora ? Gdje Janjina, gdje li Orebići Ta dva gn'jezda tvojih sokolova ? Nemaš premca na Jadranu pustu Da potamni tvoju slavu sv'jetlu, Mrtav spavaš, spomeniče divni Zoru gledeć budućnosti bolje. Tvoja groblja kriju kosti njine Mnoge opet, te morske dubine A nejačad zapuštena mlada Prahu djeda, duboko se klanja. Doć će dani, ponositi dive Kad će tvoja opet procvat slava Dignućeš se nebu pod visine, Na cast srpskom i hrvatskom rodu. Spavaj, spavaj tiho, morski lave U pjenama kupljuć svoje grive Dok je mora, dok je vasione, Tvoja slava potamniti ne će.