СРЂ

506

СРЂ. — SRĐ.

Martiea, i posljednjeg ucitelja, starog sjemeništa Prika, Kružićevića, i njegova praroditelja, kliškog junaka, Petra. Kada stupiš na zvecanjsku Stazu, doživiš ugodno iznenagjenje. Ostaju pod tobom zanimiva Stuđenca, magloviti Oblačnik, obilata vrela živica voda, poniknuti otočići po rijeci, zašumljeni jablanima, vrbama, jadikama i vezikama. Studenca su naj ljepša prirodna ljepota u Poijicima, a i strašna su. Toliko je širine od okomitih litica Mosora do rijeke, da se mogu jedva dva natovarena konja mititi. To su ti putniku pravi klanci jadikovci, i bojiš se da ne ćeš iz njih žive glave iznijeti, kao da će te Cetina progutati, ne poklopi li te prije Mosor ili te ne uduše vode, koje Mosor iz sebe riga, te ih preko tebe povraća majci Cetini. Zovu Oblačnikom vodolom rijeke, koja se takom snagom razbija o kamenje, da joj se voda pretvara u oblak. Huka valova kad lupaju o hridi, ili pucnjava topova, zaostaju za bukom, kojom se Oblačnik oglasuje. Nadodaš li tomu žrvnanje mlina i bubanje stupa, regbi da se je zemlja zakotrljala u bezdan. Uza Studenca do Kostanja prolaziš u debelom hladu maslina, smokava, bajama i visokih jablana. Kostanje su visočina, zemlja rodna, i ravnica i uzbrdice, a težak radi, te mu nije loše. * Podgragje je naj istočnije selo naših Poljica, Paulinović ga je prozvao obrazom Poljica i s bujne prirode, i s vješta poljotežanja, i s čistoće, uljudnosti i gostoljubivosti njegovih stanovnika. Malo je rodne zemlje u Podgragju, ali je težaci razborito obragjuju, jer znadu koja zemlja koje sjeme ijubi, i svaka im plaća obilno trude. Groje lozu na uzvode i penju je na stabla, pak vina кб vode. U svaku su škrapu posadili kostelju, koju prodaju za obruče skupo, kao vosak, a pokraj rijeke nasadili smokvu, jablan, vrbu i veziku. Nad Podgragjem, u staroj hrastovoj dubravi, jedinoj u Poljicima, nalaze se ruševine nekakvog starog, možda rimskog grada, koji zovu gracem, i otud ime ovom selu.