СРЂ

ZGODE I NEZGODE. 1 (nastavak)

Piše f prof. Luka Zore. uredio A. Vučetić.

(Iionacno stečenje istocne polovine Konavala). Početkom XV. vijeka nastojahu Dubrovčani iz petnijeh žila da dobiju sve Konavle. To im pođe za rukom tek pregovorima, koji trajahu više no trideset. godina a započeše 1415. godine. Istočnu polovinu dobiše konačno 1419. g., jer tada Konavle nijesu bile jeđnog gospodara. Istočnu polovinu sa Sokolom imao je bosanski vojvoda Sandalj Hranie, zapadnu s Cavtatom vojvode Pavlovići. Sandalj je bio iz porodice Hranića u Humskoj. Otac mu je bio Hranje Vuković i zato se Sandalj zvao Hranić; imao je dva brata: Vukca i Vuka. Stric Sandaljev, Vlatko, upravljao je 1389. g. na Kosovu bosanskom vojskom od 20 hiljada momaka i poslije Kosova spasi Bosnu od navale Turaka. Knez Vukac, brat Sandaljev, imao je sina Stjepana, poslije Hercega. Hranići (vojvoda Vlatko) bili su od kraljeva bosanskijeh dobili Humsku uz uvjet da priznavaju njihovo vrhovno gospodstvo, a Sandalj dobi Humsku iza smrti Vlatkove i zvao se veliki vojevoda kraljevstva bosanskoga; imao je i drugih zemalja, kao n. pr. polovinu Konavala. Sandaij ne bješe dobar čovjek i više se puta nađe u svađi s Dubrovnikom. Svađa jednom nastade zbog prodavanja soli u Sutorini a to postade prijepornijem pitanjem između njega i Dubrovčana, jer je on imao milost od kralja bosanskoga da ondje prodava, a Dubrovčani su imali isto pravo po poveiji kralja Tvrtka. Druga prilika svađi bješe dubrovačka trgovina po Konavlima. Nova zgoda svađi bješe rat između kralja bosanskog i Dubrovčana; tomu se ratu pridruži Sandalj kao kraljev saveznik i tada

1 Usp. opasku u prijašnjem broju „Srđa".