СРЂ

DUBROVAČKA KNJIŽEVNOST

488

U tijem pjesmama, naravno, ima dosta repeticija, katkada ima i nevještine, blijede boje i prozne sadržine, ali nije to što karakteriše ovu ljubavnu liriku. Glavne su osobine njene pretjerivanje, hiperbolicnost, afektovanost u osjećajima i izrazima, retorsko uvelicavanje ljubavi koja se predstavlja kao trubadurska, besprekidno variranje jedne iste poetske ideje, katkada duhovitost ili finja aluzija, mnogo rjeđe eist i otvoren osjećaj i njegov prirodan izliv, vrlo eesto virtuozan oblik pjesme, sa akrostihom imena pjesnikova ili njegove dragane, jednom riječju, cijela komplikovana i afektovana poetika Petrarkina, sa svima manama i vrlinama, koju su ova dva dubrovačka dioskura, za dugi niz godina, a bez talenta talijanskog pjesnika, podražavali. Kao što se vidi, u 15. vijeku književnost je vrlo jednostrana; tu je samo poezija, i to Ijubavna. Od religiozne, dodajmo, ima samo vrlo malo stihova u Menčetića, kao što od dramske poezije ima jedan malen i neoriginalan pokušaj u Držića. Drugijeh vrsta poezije nema. U prozi jedva da ima koji lekcionar za potrebe crkve. U 16. vijekn književnost se mnogo više razvija. Svi početi ili naslućeni radovi nastavljaju se u većijem i nmogo većijem razmjerama, novi rodovi javljaju se takođe i obilato. Ljubavna poezija, da nju od lirske poezije najprije pomenemo, tako obilato i sistematično početa s prvijem dubrovačkijem pjesnicima, nalazi veliki broj posljedovača. Mnogi književnici 16. vijeka, i oni kojima ljubavna poezija nije bila glavno, pišu ljubavne pjesme, po tradiciji, po navici. Marin Držić, Nikola Nalješković, Miho Bunić, Maroje Mažibradić, Sava Bobaljević, Dominko Zlatarić i drugi, svi idu stopama Menčetića i Držića. Naročito u drugoj polovini vijeka, kad su se književne družine po ugledu na talijanske akademije počele podizati, i kad su i žene počele književnost njegovati, najprije Cvijeta Zuzorićeva, a za njom i druge — ljubavna poezija osvoji sasvijem, i cio književni svijet zacvrkuta petrarkinskim jezikom. A Cvijeta Zuzorićeva bila je vladika (vlastelinka), bogata, vrlo lijepa i vrlo umna kako svi suvremenici kažu; i oko nje se pokupi sva elita literarnog Dubrovnika, i svaki joj pjevaše u slavu, i svi je obasuše kitnijem madrigalima i virtuoznijem