СРЂ

486

СРЂ. SRĐ.

Gvarinija (preveo Frano Lukarić); a u isto doba pisani su i originali. Pisao ih je Marin Držić, i to nekoliko. Najvažnija mu je i najpopularnija Tirena, koja je glorifikacija ljubavi i koja se sastoji iz serije labavo vezanijeh šlika gdje Ijubav ima cudnu moć u svijetu pastira, koji se svi jedan za drugijem zaIjube u vilu Tirenu, a tako isto i u svijetu vila, pošto se najzad i Tirena zaljubi u glavnog pastira Ljubimira; nevažnije su Venera i Adon s predmetom lijepe Sekspirove poeme, uzetijem iz Ovidija, i jedna nepotpuno ocuvana i bez naslova o Diani i Kupidonu, opet s idejom glorifikacije ljubavi, i koja ima vrlo dobrijeh, realističnijeh mjesta. Pisali su pastoralne drame još i N. Nalješković i A. Sasin. Prvi je ostavio četiri bezimene i beznačajne pastorale sa opštijem motivima o vilama i pastirima, a drugi dvije: Floru i Filidu, obe rađene u duhu Držićeve Tirene. Najvažnija i najbolja vrsta drame je bila komedija, i na njoj su radili isti pjesnici koji i na pastorali. Držić je izradio vrlo lijepu i simpatičnu komediju Novelu od Stanca (1 čin), veselu jednu igru, u rodu srednjevjekovnijeh lakrdija u kojima se seljaci ismijevaju, punu prijatne šale i lokalnog kolorita. Nalješković je sastavio tri bezimene komedije iz dubrovačkog života, vrlo razuzdane u moralu, bez velike vrijednosti inače. Sasin je dao jednu Malahnu komediju od pira (1 čin), prostu, iz života, ali bez vrijednosti77 Sva ova djela, o kojima smo dosad govorili, u stihu su. Proza je, međutijem, vrlo rijetka u" dubrovačkoj književnosti ovoga vijeka, i cijeloj u ostalom. U talijanskoj književnosti, koja je bila stalan uzor Dubrovčanima, ima dosta proze i od vrlo velike vrijednosti: u dubrovačkoj književnosti je skoro nema. Vrlo važni prozni literarni rodovi, koji su tada u talijanskoj književnosti postojali, nijesu često nikako zastupljeni u književnosti našega preporođaja. Novela, na primjer, koju su s toliko vještine njegovali Bokačo i drugi talijanski novelisti, nepoznata je u dubrovačkoj književnosti. Naučna proza i moralni esej s druge strane, ako su i njegovani u Dubrovniku, njegovani su samo na talijanskom ili latinskom jeziku. Proza na narodnom jeziku, međutijem, obuhvatala je samo praktično religioznu književnost, koja nema velike vrijednosti, i, isto vriednosti ima, i velike, komediju. Jer pored komedije u stihu,