СРЂ

DUBROVAČKA KNJIŽEVNOST

485

*/ ali je njen najpopularniji predstavnik Andrija Cubranović. Njegova karnevalska pjesma Jeđupka, u kojoj jedna Ciganka vrača ili prorokuje i tumaci ponešto raznijem gospođama, a šestoj, posljednjoj, koja je draga pjesnikova, prebacuje što ne odgovara na ljufcav svoga nesrećnog obožavaoca, u stvari je ljubavna pjesma, samo prikrivena alegorijom i odjevena u formu maskarate, i ta je pjesma laka, vesela ili ctiskretno sjetna, ima prijatne strofe i nenađene slikove, i pociva na srećnoj ideji, da se u aluzijama izjavi Ijubav, zbog čega je bila vrlo popularna i vrlo često imitovana. Epske poezije ima vrlo malo. U stvari nju predstavlja Antun Sasin (kraj 16. vijeka) sa svojijem Razbojem od Turaka, u kojem je prosto i nepjesnički opjevao turski rat od godine 1593-4. Dramska poezija naročito je obilna i ima je od razne vrste. Ima drame religiuzne, i nju je najviše njegovao pomenuti Vetranić. Tri su religiozne drame njegove: Uskrsnuće Isukrstovo, drama rađena u tradicijama biblijskijeh drama Srednjeg Vijeka, sa tada čestijem motivom kako Isus osloboctava svete oce, glavne biblijske ličnosti, iz pakla; Posvetiliste Abramovo gdje je biblijski predmet o žrtvi Isakovoj rađen po talijanskoj drami F. Belkarija; Stizana čista, gdje je poznati lijepi apokrifni motiv o nevinoj Suzani, koju pohotljivi starci oklevetaju za blud a koju lijepo odbrani mladi prorok Danilo, izrađen vrlo dobro, sa reljefnom glavnom situacijom naročito, mnogo i „odlučno bolje od većine latinskijeh i njemačkijeh drama o Suzani". Sem Vetranića, radio je na religioznoj drami i Marin Držić, koji je napisao božićnu dramu „Od poroda Jezusova", i, po Vetraniću, jedno slcraćeno „Posvetilište Abramovo". Pored religiozne drame njegovana je i klasična drama u prijevodima Euripidove Hekube od Vetranića i Držića, i Jokaste od Miha Bunića, obe po talijanskijem preradama L. Dolčija; uz to, a vrlo malo, mitoloska i romantična drama u Atamanti Frana Lukarića i Dalidi Ludvika Grota u prijevodu Savla Gučetića. Mnogo više je njegovana pastoralna drama, čije je zlatno doba bilo tada u talijanskoj književnosti. Prevođeni su najpoznatiji talijanski uzori njeni: Aminta Torkvata Tasa (preveo D. Zlatarić) i Vjerni pastijer Batiste