СРЂ

LETIMICE KROZ POLJIOA

555

Rastegni durbin, nanesi ga na oko i okreni se k podnevu, zaokupiš naše sinje more i na kraj njega talijanske planine. Niču iz mora nebrojni manji i viši, pusti i napuceni, goli i zašumljeni otoci dalmatinski, a u more prodiru poluostrva, kao da će jedni i drugi s morskim divljim talasima megdan kušati. Od bližeg Braea do daleke Pelagože, i od šibenske Rogozniee do neretvanskog Neuma, sve ti je pod okom. Križaju našim morem, raznim pravcem i raznom brzinom, svakovrsne jedrenjace i parobrodi, morske nemani. Od trome ribarske plavčice, koju gone snažne mišice siromašnog ribara, do gorostasne oklopnjače i jeguljaste torpiljarke, kojim utroba gori, vrelicom vodom odušuju, sve su ti na vidiku. Gledaš li k zapadu, vidiš bijeli Split, porušeni Solin, dalmatinsku Rivijeru, ravna Kastela, stari Trogir i krševito Zagorje. Na sjeveru ti se stere, kao more, sinjsko-vrličko polje, bogata Oetina, po komu pase, izmegju gustih stogova uplaštenog sjena, nebrojeno blago malog i velikog zuba. Tim se širokim poljem vijuga, lizući tiho i lašteći kao srebrni povoj, rijeka Cetina. I kao da joj je dosadilo dosadašnje mrtvilo, netom prođe ispod triljskog inosta, pomami se, poludi, jer leti, lupa, skace, zavije se, razlije se, buči, pjeni, lomi vrat niz Gubavicu, pretvara se u dim u Oblačniku, ruje niz Studenca, i iznemogla pred smrt, odmori se kroz zakučko polje, te se utopi u sinje more kod Omiša. Na istoku ti ostaje najkrševit.iji kraj Dalmacije, imotsko-vrgorsko-neretvansko gorje. * Trudno se je bilo penjati uz Mosor, nije lakši ni povratak, bilo na G-ata, ili na Dubravu, jer ti grč sapne noge i presjeka te preko hrptenice ukoči, i ne možeš mak. Donja su Poljica uzbrdita, većinom pjeskovita tla, srednja valovitaravna, a zemlja im gnjila, varica i pjeskulja, a gornja su škrapava, sa crnicom zemljom. U donjim i srednjim Poljicima uspjeva svaki usjov, loza, maslina, smokva, i druge piodne voćke, socivo i povrće, a u gornjim bijelo i žuto sjeme i povrće. U donjim i srednjim Poljicima do Graca malo se žita sije. Svako se poljičko selo ističe nečim osobitim, jer se svako selo i ne bavi istim poljoteženjem. Primorska sela, a i sredo-