СРЂ

BRAT OBLAKA

531

bare, nema svuđa prolaza, on je krenuo u svanuće, nije moguće da se vrati prije večeri". Njegova ga kći nepomljivo sluša. Cvijet zaklapa svoju eašku kad počinje većernji vjetar; tako njezino srce, njoj, zatvara njezinu misao. Ali joj do brzo suza curi niz liee, njezino se čelo naginje, i ona pjeva. — „Kad srce nađe srce, kako tada postane mala stvar sve ono što je prije toliko vrijedilo! Zemljo, nebo, domovino, обе, majko, što ste vi tada? U jednome zagrljaju, onaj koji ljubi dobio je više neg zemlju; u jednom pogledu vidio je više neg nebo; jači je jedan teker opaženi uzdisaj neg svjet materin, jači neg zapovijed oceva. Koja je moć vrsnija od Ijubavi da zatravi! Nema zapreka za onoga koji ljubi. Prostiru li se jezera; on ih prolazi kao vjetar. Podižu li se brda; on ima orlova krila.... I dosta piije objeda povratio se onaj, koga nijesu čekali nego jako docna, u veče!" Starac otac čuo je jadikovanje svoje kćeri. Nemiran i žalostan, mučeći izlazi iz kolibe, ide da traži, drži se puta teker učinjena; sunce je dosizalo ovrške dubova, kad on, već umoran, dođe do naj bližeg imanja. Kako se bor koji požar poštedi podiže sam samcat poviše grma, tako je jedna sama koliba ostajala usred bogata, danas porušena, imanja. Tu je bila žena prignuta na kolijevci svoga zaspala djeteta. Kako tica, čuvši nenadnu buku, pripozna zviždak zrna, uznemiri se, uzdrma se, lupa krilima, tako mlada žena preplašena trči prama vratima, koja se otvaraju; ali radost zamjenjuje njezin strah, kad pripoznaje starca. Ona leti k njemu, stiskuje mu ruke a obilne suze teku joj mz lice. „Zdravo, reče ona, zdravo štovani starče! U našoj bolesti, tvoj je dolazak blagoslovljen, i tri puta budi blagoslovljen momak, kog si ti odgojio braniteljem potištenijeh, prijateljem nesretnijeh! Sjedi, odmori tvoje sustale noge i slušaj svojom radošću. Od jeseni rat bijaše užasan, a naša zemlja poharana na isti način od prijatelja i neprijatelja. Dosad dajbudi bijaše šteđen život onijeh, koji su bez obrane'; ali juče jedna četa našijeh, sastavljena u obližnjoj župi, pođe da se bije ovdje blizu. Pobjeda ih prevari, smrt poštedi samo neke; oni se raspršaše, a neprijatelj se baci na naša polja. Oni koji bijahu bez oružja,