СРЂ

582 СРЂ. — SRĐ.

као oni koji se opirahu, ljuđi, žene, djeca ne zadobiše nikakvu milost. Jutros kad započeše zvoniti na jutrnju, neprijatelj bijesan dođe baš i ovdje. Moj muž bi oboren i svezan; krv počinjaše teći; sila vladaše; i ne bijaše ufanja u spas. Ja sama uhvaćena od osam ruka bijah postala plijen, o kome se prepirahu one divlje zvijeri. Ali tada dođe spasitelj, brat oblaka; on nasrne u kolibu, a krvnici se zaustaviše, otmičari pobjegoše. Sad sam ja sama u svome stanu, deset puta siromašnija neg ubogi vrabac, ali ću bit veselija nego u svojijem naj boljijem dnevima, ako vidim da se moj muž i moj spasitelj vraćaju oba dvojica bez rana". Kad starac začu te posljednje riječi, digne se kao da je odveć dugo počivao. Zalost i nemir omračiše njegovo čelo. Uzalud ga je jadna žena rnolila da ostane još; on nastavi put koji vođaše u grad. Posljednji zraci sunca na zahodu sami vođahu njegove korake, kad opazi, kako zvijezdu između oblaka, crkvu obavitu dimom i pepelom. On uđe između mrtvaca, prijatelja i neprijatelja, kako utvara koja prolazi požnjeveno polje. Svuda muk i siika razora; nigdje uzdisaja, koji bi još objavljivao život. Ali na laktu od puta mladi vojnik vas u krvi ležaše između ruševina. Na njegovu blijedome licu, kad ugleda starca, pojavi se slabo rumenilo bjeguće kao odsjaj na srebrnijem oblacima večeri; njegove oči ugašene oživlješe, i on reče: „Zdravo! Jer umirem zadovoljan, kad me dopade da budem između onijeli, koji umiru za svoju domovinu, pošto joj dadoše pobjedu; živ bio ti, koji si odgojio spasitelja domovine! Nek bude blagoslovljen tri put onaj koji nas je odveo u boj, hrabriji on sam neg bijasmo mi svi zajedno! On nas nađe pobjeđene, rašćerane, čekajući sramotnu smrt; nije bilo nikoga ko bi nas znao sjediniti, nikoga da zapovijeda ni da sluša; ali se on prikaza, dođe iz dna pustinje, sin prosjakov, sa čelom kao u kralja! Njegov glas, koji nas zvaše na boj, bi saslušan; njegova iskra uspali sva srca; strah pobjegne; njega je svak poznao, s njim naša četa nasrne na neprijatelja kao vjetar oluje posred vitijeli trsti. Vidiš li, do kraja puta prema crkvi, neprijatelje da leže na zemlji? Ondje gdje je žetva gušća, ondje