СРЂ

BRAT OBLAKA

533

je prošao junak; moje su ga oei slijedile, pošto su me noge izdale, a moja ga misao slijedi i sad sve do smrti". On гебе. Malo iza toga njegove se oči polako ugasiše. Na taj su se način bili polako ugasili posljednji zraei dana. Sad sami mjesec, blijedo sunce noći, svijetljaše putniku starcu. Kad uljeze u polje počivanja, koje opkoljivaše crkvu, skup Ijudi i žena bijaše na okupu izmectu križa, svak turoban i nijem, kao oni koji počivahu ispod one zemlje. Niko ne dođe prama starcu, niko ga ne primi ni jednom riječi ili samo jednijem pogledom. On uljeze u skup i vidje pred svojim nogama prostrta mrtvaca, onoga kog iskaše. Sav krvav, ipak mogli su ga poznat. Kao dub, kralj od gora, oboren sa drugijem, i u prašini je naj viši i neisporediv, tako između oborenijeh neprijatelja ležaše junak. — Starac stajaše tu nijem sklopljenijem rukama, kao da ga je grom ošinuo. Njegovo lice bijaše blijedo, njegove usne tresijahu se. Napokon nađe riječi, i njegove žalbe provališe: „Sad je oluja obalila moj krov, a tuča je porušila moje polje; više neg moj krov i moje polje, od sad mi je mio jedan grob! Jade! Jade! Trebalo je da te nađem takoga, tebe, štap moje starosti, tebe, čast moga života, tebe nebeskog poslanika, juče tako jaka i lijepa, danas tako jadna, nalik zemlji na kojoj počivaš!" Tako starac dospijevaše svoje jadikovanje. Drugi glas nastavi; bijaše glas njegove kćeri, koja dolažaše i ona na isto mjesto. „Ја ga ljubljah, reče ona, i kad ga stiskah k mome srcu, bio mi je miliji neg išta na svijetu • ali danas, i ako mi studeni zagrljaj zemlje zavidi njegovo smrznuto srce, on mijejoš draži. Njegova mi Ijubav bijaše dragocjenija neg život; ali ljepša je, nego njegova Ijubav, smrt kao što je njegova". Pa, bez plača ili jadikovanja, ona klekne i obriše mu polako sa ubruscem okrvavljeni obraz. Seljaci, još oboružani, opkoljivali su je mučke i nepomični. Žene, stupivši svaka za koju nesreću, bijaliu i one tu žalosne i nijeme. „Hoće li kogod, rece plemenita cura, da mi donese malo vode"? Ja ću oprat njegovo lice, ja ću još jedan put mojijem rukama urediti zvrkove njegovijeh kosa; ja ću vidjet njegov pogled, ljubezan i u smrti, i ja ću ponosno kazat svakome brata