СРЂ

TRAGEDIJA U KVERETARU

655

namisao silnoga Napoleona. Idealista, kako bijaše, ne pomisli, ko je onaj te mu nudi krunu; ne posumnja o iskrenosti onoga, te ga pozivaše na prijestolje. Kroz to se vrijeme izmijeni velik broj depeša između Miramara i Pariza. Napoleon pisaše budućemu caru Meksiha, da u svim vladalačkim kućama Evrope nema princa, koji bi bio dostojniji od njega — Maksimilijana — da se ovjenča krunom Meksiha, tim više što je i prvi kršćanski vladar Meksiha bio iz Habzburške porodiee. Odgovor Maksimilijana na ove laskave riječi franeeskoga samovladara bijaše toli prirodan, koli logičan. Nadvojvoda hotijaše znati, što o tome misli cijeli Meksihčki narod. Već ovaj upit bijaše donekle pristajanje sa strane Maksimilijana na ponudu Napoleonovu. Da ga sasvim predobije za svoju ideju, ne trebaše mnogo. Napoleon III. bijaše, isto kao i prvi istoga imena, velik majstor u stvaranju plebiscita. Nekoliko sedmica iza poznatoga upita nadvojvode stigne odgovor, da se je gotovo cijeli narod u Meksihu u velikoj svečanoj javnoj skupštini jednoglasno izjavio za Maksimilijana, kao cara na novom prijestolju. Ova vijest uništi svaku sumnju u srcu nadvojvode, koji po tom ne imađaše razloga da se krati postaviti na svoju glavu carski vijenac. Napoleon se smatraše u tom času potpuno sretan: njegova politika bijaše pobjedila, a k tomu našao osobu sasvim prikladnu za svoje nakane i namjere. Ali, da je nadvojvoda mogao malo dublje zaviriti u tajne one izborne komedije, ne bi se bio za stalno primio carske krune. Istina je, da u onoj skupštini nije bilo ni riječi o republici, ali to se ima pripisati prisutnosti franceske vojske i zveketu franceskoga oružja. I, dok su Meksičani na taj način morali glasovati za monarhiju, proklinjahu u svojem srcu one, koji silom hotijahu da im unište slobodu; koji im otimahu pravo, da sami odluče o svojoj sudbini. Nego u neposrednoj blizini nadvojvode bijaše ljudi, koji ne vjerovahu niti Napoleonu, niti pučkoj skupštini Meksihapaca. Njihove opaske i primjedbe ne ostadoše bez uspjeha, jer baš iz toga doba imamo pouzdanih vijesti, da Maksimilijan bijaše neodlučan, da se za uvijek odijeli od svoje mile domovine. Teško