СРЂ

656

СРЂ. — SR£>.

је reei, da bi se Maksimilijan bio odlucio na onaj korak, da ga nije njegova supruga Karlota svojim optimističnim nazorima sklonula, da već jednom posegne za krunom, koja mu, kao zdrela jabuka, padaše u njedra. Tako se dogodi, da se Maksimilijan, dne 10. aprila 1864., u cerimonijalnoj dvorani u Miramaru primi ponuđene mu krune. Iz Meksiha bijaše došla u Evropu naročita deputacija imperijalista, čiji vođa Gutierez cle Estrada, uzvišenim riječima pozdravi nadvojvodu kao cara Meksilia. Na franceski pozdrav odgovori Maksimilijan španjolski, te se svečano zakune, da će uvijek i svakom prigodom čuvati i štititi prava Meksiha, da će mu biti na srcu jedino sreća i blagostanje povjerenoga mu naroda. Kada, pri koncu Maksimilijanova govora, poslanici trokratnim Zivio pozdraviše nadvojvodu kao svojega cara, zaoriše topovi u Miramaru i Trijestu, a na toranj nadvojvodina dvorca bi podignuta meksička zastava, kao znak, da je državni čin krunisanja bio dovršen. Još istoga dana potpisa Maksimilijan, kao slobodni vladar Meksiha, onaj poznati ugovor s Napoleonom, po kojemu se novi car obveza, da će u svemu priznavati vrhovni auktoritet EVanceske, koja opet sa svoje strane obeća, da će i novcem i vojskom podupirati novoga cara. Tri dana nakon toga čina zapusti Maksimilijan svoj ubavi Miramar, da se tri godine kasnije povrati u domovinu kao lješina. Za 14. aprila (1864.) bi određen odlazak. Dan ne mogaše biti ljepši, sunce sjaše u svem svojem sjaju, a modro nebo, bez ijednoga oblaka, kao da hotijaše pozdraviti novoga vladara. U Miramaru i u okolici bijaše neobično živo. Put od Trijesta do nadvojvodina dvorca bijaše gotovo pun i kočija i Ijudi, a more vrvijaše od raznih čamaca, većih i manjili lađa. Novara, kojoj se sa strane bijaše postavila f'ranceska fregata Themis, bijaše već spravna da digne sidra. Рб sata prije odlaska izruči deputacija iz Trsta caru Maksimilijanu umjetno izrađenu adresu, na kojoj bijaše više od 10.000 potpisa. U adresi se grad zahvaljivaše na primljena dobročinstva, te žalošću viđaše nadvojvodu gdje se dijeli od jadranskih obala i željaše mu svaku sreću u novom svijetu. Ovaj dokaz ljubavi, privrženosti i poštovanja silno se kosne Maksimilijanova srca, tako da je jedva mogao