СРЂ

730

СРЂ. — SRĐ.

— Sve je to oce, tako, kako vi govorite, ali je i ovako — i prihvati se citulje obima rukama, raspara je i više sebe prosu. — Eto ti n'a; nosi vjetre na sve četri strane, кб je i meni zla kob odnijela sve, pa će evo i očinji vid 1 — Kako to, moja Matija ; a si zar poludila i tako se po ocaju daješ ? — Borami, malo ćete i faliti. A pa i što će mi, dušice шоја, oci i njihovo zdravlje, u što li ću gledati, kad sam druga poželila, a devetero djece pokopala ? Dobra se na ovome svijetu nijesam ni nagledala, a kamo li okusila. Nije za sirotinju već glad i plač, a toga mi može biti i bez očinjega vida. Uzdahnu ona, a uzdahnem i ja. Ko će znati, čiji je uzdah umjesniji: ja moj — kršćanskog samilosrđa, j'a njezin neimatluka i mraka neznanja? Razmrsi je !