СРЂ
764 .СРЂ — SRĐ.
Hajduković blagoslovio lijes a Ijasovvski izrekao kratku besjedu i izjavio nadu da ćo blago srce Nj. Veličanstva dopustiti prijenos kosti u Hrvatsku. Zatim je lijes tutijom zaliven i položen u drugi metalni lijes, koji je zatvoren kljuoem, što je podnačelnik predao članovima „Zmajevim". Iza toga je krenuo sprovod; predsjednik, podpresjednik, tajnik i Dulibić nosili su lijes a pred njim kći predsjednikova i kći podpresjednikova nosile su krasan vijenao sa hrvatskom trobojnicom i natpisom. Za lijesom je stupalo gradsko vijeće i drugi učesnici. Kad je novi grob blagoslovljen, u nj je spušten drveni sanduk, pa lijes i poklopac, pak nekoliko brvatske zemlje. Tada je pop Hajduković izrekao latinski govor. Na „pater noster" svi poklekoše za pokoj duša ovih velikana i sami Wienerneustadtani pomoliše se skrušeno i ganutljivo za duše ovih pokojnika. Grob je zatrpan zatim i stavljen poviše njega željezni križ s natpisom: Hic ossa Petri com.a Zrinio et march. Franc. Christ. de Frangepanibus f 30 aprilis 1771 requiescunt. Procul a patria expectantes sepulcrum in patria. Huc translati cura fratrum draconis Croatorurn 20 julii 1907. Zatim je odmah sastavljen zapisnik u potankostima i zabilježeno da je grob svojina braće „Zmaja" a kosti svojina grada Wienerneustadta. Ali na molbu braće vijeće je pismeno očitovalo da će izručiti kosti Hrvatskoj na intervenciju hrvatske vlađe. Sada stoji u saboru i vlađi da se pobrinu za prijenos. Ovom djelu, koje je opisano ovimslužbenim izvješćem, prigovara, ne znamo da li temeljito, upravitelj hrvatskog zemaljskog arhiva g. Vojničić, kako javlja N. F. P., kažući da nijesu bila ovlaštena braća „Zmaja" na ekshuma-
ciju, da je to trebalo da učini hrvatski sabor i vlada ; da u povjerenstvu nijo bilo vještaka antropologa i drugih, koji bi bili mogli nedvojbeno konstatovati da li su one kosti ovih velikaša; da svjedočanstvo onog radnika, iza smrti grobareve, ne daje nikakva jemstva za istinitost kosti i za mjesto gdje su bile ukopane one kosti. Do god. 1885. bješe ekshumaciji slučajno nazočan jedan profesor srednjih škola u Budimpešti, koji je onom prigodom bio učinio nacrt cijelog groblja i položaja groba ZrinjskoFrankopanjskog. Taj je profesor već mrtav, ali da je trebalo poslužiti se tim nacrtom, a to se nije učinilo. Stoga da je moguće da su one kosti ostaci kojeg siromaha koji je umro u kući siromaha u Wienerneustadtu. — Stota obljetnica parne plovidbe. Ove godine 17. avgusta navršilo se sto godina, od kadje počela plovidba vatrenjačama po moru. Porodica irska, Fulton, bila se XVIII. v. preselila iz Evrope u Ameriku tražeći, kao svi eruigranti, sreću i blago. Ali ona se boraše sa siromaštvom i nevoljom u Americi, kako mnogi emigranti, te kad se u Little-Britain u Pensilvaniji god. 1765. rodi Robert Fulton, njegovi roditelji bjehu već izgubili nadu u bolju budućnost. Roberto je bio naj mlađi od petero braće, a kad mu bješe 3 godine, umrije mu otac. Poče učiti zlatarstvo, pa slikarstvo i od tog življaše lijepo u Filadelfiji. Ali u toliko se on zanimao i sa mnogim drugim stvarima, koje ne pripadahu umjetnosti, kao mekanikom, ma i da je slikarstvom dobivao toliko novaca da je majci bio kupio malu baštinu. Benjamin E'ranklin ga upozna i savjetuje da pođe u London. Fulton ga posluša. lzumi industrijalnih spra-