СРЂ

KRVARINA UOČI SV. IVANA

823

U gradu je učio, pa na jednom omrzla mu knjiga, јег mu gradski život dodija i kao da mu sve zaudara neugodno. Pobježe. * Seoski život prija njegovoj rnladoj naravi. Ovdje mu sve ružičasto, zdravo i milo. Ali seljani mrze pleme, iz kog je on niknuo. Kriva tradicija dugih vijekova uštreala u krv žuč mržnje i osvete. I to mu je jasno, ali ne haje. „Тако je odlučeno, tako mora biti." Tako mu je bilo ocu a i djedu. Samo u svom zavičaju bijaše ini život. Stare pergamene gospodskog roda odbaciše, niti su se više za njih brinuli. Prošlost je progutala stare povlastice i oni dragovoljno sve zaboraviše. Ponod se primiče. Svjetnjaci pomalo dogorjevahu. Mnoga su čeljad pošla. Momci zapjevaše, djevojke će vrcem svaka svojoj kući. Oaraac se mladog vlastelina primakne sve do na muo. Podigne oči.. . Pogledaju se . . . Ona brže korakne, da njezina drugarica ne bi što opazila. On zavesla svom snagom natrag. Zadrhta i ruke su napregle svu silu. Camac kao da leti niz more, mirno кб ulje, te je lako naprijed hrlio. Nego nakon velikog napora omalaksa, te malo po malo prestao veslati. Camac je još sam dalje križao pa se najednom ustavi. Mjesec visoko poskočio, a zvijezde prosute po cijelom nebu trepeću. Jedna se kao grom zaleti i na, u more će potonuti. Zvona se još uvijek čuju, nego je on daleko i zvuk sve slabije do njega dopire. Vjetrić mu hladi ražareno lice. Ali ona tajna moć, što ga iz grada amo privukla, sve ga to jače k njoj priteže. U njemu je život, veselje i zadovoljstvo. Izim nje nema ništa za njega na svijetu, a ona je njegov ideal. Poletan, mlad i iskren zaljubio se. Njegovi i njezini strašno se mrze; ali za to on ne haje. Samo što se drugi oko nje vrza, a brzo će je isprositi. Ona ga istina ne ljubi, ali su mu njezini skloni. Sto će biti?... Zdvojno pusti glavu na prsa i očima bulji nekud daleko... daleko 1... Što da radi ? Da bježi u svijet ? Da, hoće da bježi; ali da je prije vidi, pa da joj kaže svoju namisao....