СРЂ

Dubrovčani braća Đuro i Jakov (Armeno) Baglivi.* (Kraj) Piše Niko I. Gjivanović.

Datum smrti Vlaha Armena, oca naše braće, nije nam poznat. Ipak nagađajući možemo da ga približno odredimo. Vlaho je Armeno bio mrtav svakako prije 13. novembra 1670. god., jer ga je toga dneva Pavle žena Petra Mršice (Marsciza) spomenula kao već mrtva, a to je bilo prigodom jednog procesa, gdje je ona bila saslušana kao svjedokinja. (Rukopis arhiva dubrov. nadbiskupije „Monitoria 1676—1698."). Da je pak Vlaho Armeno umr'o baš te godine a ne prije, to nam je opet jasno po tome, što u bilješci o rođenju mlađeg mu sina Jakova (dneva 24/2 1670.) nalazimo ga zabilježena kao živa. Umr'o je dakle god. 1670. negdje među dnevima 24. februara i 13. noveiubra. Je li Vlaho Armeno umr'o nakon svoje supruge Anice rođ. Lupi, ni to ne znamo, ali to smijemo, mislimo, zaključiti iz podataka što slijede, uzevši, biva, u obzir okolnost, da u njima nema više govora o toj Vlahovoj supruzi. Kad im je otac preminuo, bila su braća Đuro i Jakov Armeno posve malena: Đuru je moglo biti najviše 2 godine, a Jakovu nekoliko mjeseca. Sto se je s njima tako malenim dogodilo, nalazimo zabilježeno stranom u nekojim sitnicama, u izjavama svjedoka polovicom god. 1673. za procesa dubrov. crkvene vlasti, o kome bješe riječ u I. dijelu ovog našeg sastavka, — a nadasve u oporuci brata Vlaha Armena, Jakova, koja je po njemu napisana na talijanskom jeziku 20/6 1677. sa priloškom od 21/8 1679., objavljena je dneva 5/9 1679., te se čuva u dubrov. državnom arhivu u rkp. knjizi „Testamenta Notariae Ragusinae 1673 Evo naj prvo podatka iz onog procesa. Pred samu smrt Vlaha Armena ponijela je Anica Mihova, svjedokinja u istome » Vidi 17-ti br. „Srđa".

н