СРЂ

DUBROVCANIBRAĆA BAGLIVI

887

procesu, djecu umirućeg Armena : Đura i Jakova u stan svećenika Andrije Lupi, koji je, kako prije spomenusmo, bio njihovoj majci u bližem rodu. Iza toga se je za sirotnu ovu braću zauzeo stric im, Jakov Armeno. Koliko se je on za njih brinuo i što je za njih uradio, to nalazimo opisano u spomenutoj njegovoj oporuci i prilošku oporuke. Kad je taj Armeno pravio oporuku, imao je nešto dugova, ali i svoga imanja, kao : kuću sa vrtom, dućan, te 67з djelova („karata") u jednom brodu 1 ; polovicu svega toga imanja ostavio je on oporućno svomu sinu Đuru „malomu" i svojoj službenici Marici Petra Dragišića, iz Mikulića (sela u Konavlima), a drugu je polovinu ostavio svojim bratićima: braći Đuru i Jakovu Armeno. Tom prilikom spominje on, među ostalim, da se je za potonje, malene sirote, stao brinuti već od 18. oktobra god. 1670., našavši im dojkinju, i starajući im se za hranu, odijelo, školovanje i ostalo („balia, vitto, vestito, e scola et altro"); veli jošte, da je za njih dosta potrošio, a da je u ime ostavštine njihovih roditelja utjerao malo što („poche bagatelle"). Pišući on tu oporuku ima biti znao, da ima ljudi, te ga ne drže za savjesna u odhranjivanju i odgajanju pomenute siročadi, pa je zato, mislimo, nakon gornje perijode zabilježio u svoju obranu, a i samopohvalom, karakteristične ove riječi: percič no(n) voglio che nessuno stia in dubio che io l'ho aggravato ; volesse Jddio che tutti li zij, 6 zie fussero cosi timorosi di Dio, e pietosi alli poveri orfanelli come io p(er)che ho datto buon esempio a molti se lo vogliono pigliare p(er)che di subito ho abbracciato q(ue)sti poveri orfanelli con una carita, e pieta Christiana che Jddio lo sa senza nessun interesse; " („zato ne ću da niko sumnja, da sam ih ja opteretio; da bi Bog dao, da svi stričevi ili strine budu bogobojazni i milosrdni prema siromašnoj siroćadi kao ja; ja sam dao mnogim dobar primjer, ako samo hoće, da ga prime, jer sam odmah prigrlio ove siromašne malene sirote, iz ljubavi i kršćanskog milosrđa, i to, Bog me zna, bez ikakve mi koristi; ").

1 Vrijednost broda dijelila se sveđ u 24 karata; svaki karat ovećeg broda vrijedio je onda nekoliko stotina dukata ili skuda.