СРЂ

892

СРЂ. — SRĐ.

Poglavite su još ove njegove slike : „Isus prijatelj malenijeh", „Femme Putifar", vee napomenuta, u Londonu, „La blanche esclave", u Harrogote Yorksire, „Dubravka", u Budimpeštu, „Zivio kralj", „Sabor srpski", u Zagrebu, „Abel", „Zadnji sunčani traci", „Sunce na Zapadu", u Mlecima, „Моје Gnijezdo", u Pragu, „Adam i Eva", u Liverpulu, „Nebeski Duhovi", „Studija", „Ormar buduće slave", u Soflji u knjaza Ferdinanda, „Na balkonu", u modernoj galeriji u Pragu, „Puno Ljeto" ; ova je posljednja u modernoj galeriji u Beču, „Novinarka" u Engleskoj. U Mlecima vidjelo se također 1898. g. u zbirci stranih slikara, gdje su bile izložene njihove slike, lijepa kompozicija „San Gundulića" (galerija Strossmajerova u Zagrebu), koja je privlačila pažnju onih koji traže pjesničke sižete (predmete) i sentimentalne ekspresije. Naj veća je slika Bukovčeva kao i naj ljepša kompozicija siparije (zastor) zagrebačkog teatra i zove se „Giorifikacija hrvatske književnosti". On ima okrom toga vrlo lijepih slika, koje još nijesu prodate, a neke su bile skoro na londonskoj izložbi: „Dante", „Raj", „Ракао", „Purgatorije", „Roman", „Sretna majka", „Dolce far niente", „Katalog", „Divan", „Ivan Krstitelj u pustinji", Kljtia", Notturno", „Ljeto", „Voda", „Hlad", „Sama", „Kupanje". U Pragu izradio je novih slika: „Divan", „Narance", „Sunce", „Početnica", „Nebeski duhovi", „Portret Jelice", „Na balkonu", već naspomenutu, „Buduće slave" i „Ormar". Ova posljednja slika sadrži njegov portret i portret svih njegovih ucenika zajedno, koje on voli kao svoju djecu i ljubezno ih i ustrpljivo uči da napreduju velikim korakom u umjetnosti, o čemu se publika uvjerila pri izložbi njihovih radnja, a i mi prigodom lanjskog boravljenja u Dubrovniku učenika mu iz Bosne, Svrakića. Bukovac htjede ostaviti spomenka i u svom zavičaju slikom „Sveti grob" u crkvi sv. Nikole i slikama na zastavama iste crkve i crkve Gospe od Snijega i ugodnu i znatnu sliku „Društvo Epidaur u Karnevalu" u Oavtatu. I u Dubrovniku naslikao je plafon Bondina teatra.