СРЂ

SLIKAR VLAHO BUKOVAC

893

Ne upuštamo se u potanje procijenjivanje njegovih kompozicija, jer smo samo hoćeli istaknuti njegov pravac i njegove ođlicne osobine u opce; ali ćemo opet naglasiti, da je onjedan od naj prvih između svih naj boljih portretista u našoj monarhiji i da je kao slikar dopro do savršenstva zrelog umjetnika, da. on prosto bojom stvara pravi pravcati život i da slici udara biljeg svoje individualnosti, te se možemo radovati da svojom umjetnosti pronosi po svijetu ne samo svoju slavu nego i slavu našeg starog Dubrovnika.

M e m e n t o. Srećko Domić. — Spljet. Jednog mutnog dana — kasnoj u jeseni gledah gdje se s ruže rune bl'jede hvoje, po prašini gdje ih vije dah ledeni, te srdašce pitah, nujno srce moje: >>Oj nemirno srce, što si drhtat stalo ? Cemu li si strune žalobne navilo ? Cemu si se danas opet uzjecalo, teški ritam tuge kucat udarilo ? Zar ti žao cv'jeća što no je ocvalo ? U' ti se je b'jednom možda ražalilo što majčice nemaš, sestrice ni ljube te mi pogled vlažiš i uzda'i te dube ?« Zajecalo granje, lisje zašuštjelo, turobno i plačno šumorit je stalo, leden mlaz mi stres'o dušu, biće c'jelo, a srce je bolno, tihano uzda'lo : »Gledam kako cv'j.eće mirisavo gine, gledam kako lišće na zemljicu pada.. . 1 mladost će moja tako da umine, ostati ću pusto, bez želja i nada... Cim proljeće mlado opeta zasine novo lišće, cv'jeće proklijat će tada, al, kad moja mladost — proljet moja — mine s njome ljubav, sreća u nepovrat gine !. . . Na veđi mi na to krupna suza sinu i od tad mi tuga zjene v'jek zalije kad oblačje sivo sakriva modrinu, kada lisje žuti, kada cv'jeće mrije . ..