СРЂ

928

privatnih zgrada, već velicanstvenih liramova, krasnih svodova i mnogo drugih javnili zgrada. Tu se sakupljao sav otmeni rimski svijet: ozbiljni senatori, slavljeni vojskovođe, nacifrani gizdelini, stroge matrone, žene slaba glasa, ali divne ljepote i mekana srca. Već s prvim tracima zore počeo bi život u onom, za tadanje prilike, zaista ogromnom gradu. Ako je buka i treska vec s rana jutra bila velika u onim krajevima grada, gdje u visokim kućetinama stanovaše bijeda i nevolja, nije bilo ništa bolje niti u onim ulicama, gdje bogatstvo i aristokracija imađaše svoje sjajne dvore. A i bez toga je Rimljanin bio ranoranilac. Patricij je ustajao rano, da u predvorju svoje kuće pozdravi sve klijente, koji su ga već od dulje vremena cekali da mu nazdrave dobro jutro, da propitaju, kako je sproveo noć, a kao uzđarje za tu udvornost, da prime ostatke bogate i raskošne večere. Kad bi svršio taj posao, koji je zahtijevao dosta vremena, otišao bi patricij na forum, da uredi svoje vlastite interese ili da zastupa interese bilo koje pokrajine, bilo kojega kralja, te za skupe novce bijaše skupio njegovu zaštitu. Ali svaki ranoranioci nijesu bili mladi patriciji. Malo im je bilo stalo do pozdrava gladnih klijenata, a još manje da vide izlaz sunca. U svakovrsnim su orgijama sproveli noć, trebalo je dakle, da se naspavaju, da odmore umorena svoja tjelesa. Dok se na forumu raspravijalo, govorilo, bučilo, poćivahu oni u naručju biagoga Morfeja, sanjajući o pustolovinama, o ljubavi, d kakvoj lijepoj heteri ili matroni. Kuće su rimskih patricija imale osim glavnih vrata još jedan drugi izlaz sa stražnje strane. Jednoga jutra, oko 10. ure po našem racunu, izide na ova vrata mladi gizdelin Kupijeno, te se bez pratnje robova ili klijenata uputi prama središtu grada. Njegova je duga plava kosa bila pomno očešljana i miomirisnim pomastima namazana. Vukao za sobom umjetno sabranu togu; hodaše sporim koracima, da se ne sudari s kakovim robom, te na leđima nošaše drva, ili s kakovim magarčićem, te polagano, gotovo filozofski koracaše kroz lirpe svjetine. Sišav niz Eskvilin, prođe kroz bogati kraj Karena. Na jednom mu se lice razvedri, oko zasja, kad ugleda neku gospodsku kuću. Ali oblak tuge spusti se na njegovo čelo: vrata