СРЂ

GIZDELTNI RIMSKI ZA HORACIJEVA DOBA 929

glavna bijahu još zatvorena, znak da plemenita matrona još nije ustala sa svojih mekih dušeka. Trebaše dakle još čekati do posjeta. Da na koji način ubije te duge časove, krene naš Kupijeno prama forumii, ali se brzo udalji protivnim pravcem. Forum bijaše za mlade patricije veoma pogibeljno mjesto. Ne samo, da si tu mogli nabasati na svoje vjerovnike, koji bi ih onda stali proganjati, zahtijevajući da im podmire već jednom stare dugove, nego se još moglo desiti, da kakav prijatelj, optužen s noćnih prestupaka, zaište njegovo svjedocanstvo pred sucem, da se je u ono kritično doba, kad se đogađao prestupak, nalazio na drugom kojemu mjestu. S ovih razloga ostavi Kupijeno govornike, da razvijaju svoju rječitost; ostavi kamatnike i lihvare, da varaju i u svoje mreže love nadobudne mlade patricije, kojima uvijek ne dostajaše novaca, te uđe u jednu poznatu slastičarnu. Tu kupi jedan veliki medeni kolač, te ga pomno zamota u fini papir i spremi u kesu, koja je visjela o pasu od toge. Iz slastičarne svrati se Kupijeno u glavnu rimsku knjižaru, gdje je znao, da će naći književne proizvode svih pjesnika i spisatelja, kojima prijestonica u ono doba obilovaše. Na Kupijenov upit, kakovih novih knjiga ima, knjižar mu odmah pokaza krasnu uvezanu knjigu. To bijaše izbor govora poznatoga brbljavca Cicerona, a ne zapadaše više od četiri krune našega novca. Kupijeno se nasmije, a knjižar, koji je taj smjeh dobro razumio, donese mladome patriciju jednu malenu knjižicu i pokaza mu naslov, Mladi se gizdelin razveseli, to bijaše baš, što je tražio; uzme brzo knjigu i plati je tri puta skuplje od govora spasitelja i oca domovine. Kupijeno bijaše izišao, da učini jedan posjet. Ali, mu se pričini đa je još rano, stoga se svrati u jednoga prodavaoca mirodija, zatim pođe u jednu od prvih brijačnica namjerom da pročita novine — acta diurna. Ali baš u taj čas bijahu novine u rukama nekoga poznatoga rasipnika Menija, kojemu od cijeloga ogromnoga imetka nije bilo preostaio nego mnoštvo dugova. Pripovjeda se što više, da je isti Menije molio Jupitera, da bi mu udijelio 100.000 sestercija duga. Kad ga prijatelji zapitaše, čemu ta čudnovata molba, odvrati im smijući se, da bi tada njegovi dugovi spali na polovinu. Novine toga dana pripovijedahu o nekom Petiliju, koji bijaše skinuo zlatne vijence 59