СРЂ
GIZDELINI RIMSKI ZA HORACIJBVA DOBA
933
— Kasno si došao, premili, ali ćemo se večeras vidjeti u Venerinom hramu. Ove rijeci poprati pokvarena matrona žarkim, požudnim pogledom. Kupijeno nađe još toliko vremena da joj reče : — Donio sam ti knjigu, te si toliko željela, i predade joj skupo plaćene pjesme nježnoga Ovidija, onoga pjesnika, koji je tako živo, tako strastveno opjevao ženu, proslavio njezinu Ijepotu, njezinu ljubav. — Hvala ti, premili; rado ću je čitati, premda mi nije potreba da se ljubavi učim iz knjiga. Tvoji pogiedi, tvoji me poljupci u tome naj bolje poučiše; neka sveta vatra grije moje srce, upaljuje moju krv. Još jednom pogleda Fausta zaljubljenoga mladića, pak poleti brže bolje u susret svojemu suprugu, da ga svojom ljepo^ tom zanese — Kupijeno, kojemu malo bijaše stalo, da pozdravi Nasidijena, kriomice se udalji iz B^austine kuće i uputi se svome stanu. Ars amandi — umjeće Ijubavi — Ovidija bijaše knjiga, te baš pristajaše lijepoj Fausti. Treba međutim da rečemo da su sve rirnske gospođe — udate i neudate — rado i osobitom nasladom čitale tu knjigu, u kojoj pjesnik, iskusni borilac na polju ljubavi, poučavaše novajlije, kako će osvojiti srce koje krasotice, kako njenu ljubav sačuvati; a matronama davaše naputke, kako će naj lašnje varati svoje muževe. Uprav s obzira na sadržaj, jer potkopavaše temelje bračnom životu, bijaše August zabranio tu knjigu. Ali tom zabranom bijaše rimski silnik postigao protivnu svrhu, jer se knjiga još više čitala, pošto je zabranjeno voće nmogo slađe. Ne ćemo puno pogriješiti ako rečemo, da jedan od uzroka, s kojih je August potjerao u progonstvo nježnoga pjesnika ljubavi, bila je baš ta knjiga. I ako August u mnogim prilikama ne imađaše volje, a niti dosta smjelosti, da svojim naredbama pribavi praktične vrijednosti, ipak puno držaše do toga, da spasi formu. Pripovijeda se, da je nekoga Prokula, svojega slobodnjaka, dao smaknuti, jer se o njemu javno govorilo, dajezaveo s pravoga puta neke udate matrone. Ako se ovo uvaži, priznati je, da primjedbe Memijeve ne bijahu puke riječi niti bez temelja. I zaista, ljubomorna Cipazi, videći, da je lijepi Kupijeno sve više zanemaruje radi