СРЂ

934

gospodarice, otkri Nasidijenu nevjernost žene mu Fauste. Zaljubljeniei budu zatečeni u Venerinu hranu ; Fausta radi preIjupstva otjerana od supruga, a Kupijeno pretrpi takovu kaznu, da od tada ne mogaše drugo nego da s matronama raspravlja o idealnosti Platonovih nazora. Mladi se rimski plemic'i mogahu uvrstiti u dvije skupine: prvoj pripadahu oni, koji poput Kupijena zasjedahu poštenju udatih žena, a drugoj oni, koji svoje srce, a i svoje imanje polagahu pred noge onim lijepim, izobraženim heterama, te sa svih strana svijeta dolažahu u Rim, da nađu svoju sreću. Prvi su od spomenutih bili pokvareni, razuzdani gizdelini, kojima ništa nije bilo sveto, a drugi predstavljaliu bolji dio rimske mladosti. Među ovim potonjima ubrajamo i slavnoga pjesnika Horaca. Spomenuli smo već riječi staroga Katona, jednoga od naj strožih Rimljana, a te nam riječi naj bolje dokazuju, kako su slobodnu ljubav — pa koliko se god ta teorija opirala našim nazorima — Rimljani trpjeli kao zlo, da predusretnu drugome goremu. Ljubav poprimaše u Rimljana harakter zločina, kad nije štovala tuđa prava, kad je potkopavala temelje bračnoga života, kad je kaljala tuđu čast. Ali, ako po tadanjim načelima ljubav s heterama nije bila još zlo, nije bila niti krepost. Ljubav je samo onda krepost, kad joj je predmetom duša i srce ljubljene osobe, a taku ljubav nijesu poznavali stari Rimljani. Za njih, koji su držali da je nedostojno čovjeka udvarati se nevinim djevicama, koji su stupali pod jaram braka, kad to zahtijevaše svemoguća očeva volja, ili njihov interes, za njih ljubav sastojaše u brutalnim tjelesnim nasladama. Poznavali su doduše sve učinke neudovoljene strasti i požude, poznavali su svu silu ljubomornosti, ali nijesu imali pojma o onoj svetoj vatri, koja grije naša srca, kad nam zanos predočuje ljubljenu osobu kao neko nebesko, nadnaravno biće. Ono nešto fantastično, idealno, što je začin prave ljubavi, to Rimljani iskazivahu prijateljstvu, što je naprotiv za nas gotovo riječ bez ikakvoga smisla. Za njih bijaše naj veća težnja ratna slava, isto kao što je za nas društveni i građanski mir ; shvatljivo je, da su stoga više ćutjeli prijatelje nego žene. Za stare Rimljane bijaše prijateljstvo ljubav, a Ijubav modernih prijateljstvo .