СРЂ

968

СРЂ. — SRĐ.

gledao i nesvjesno razumijevao, da se sve po zakonu, dužnosti i nuždi vlada, nije znao drugo da čini, nego da se i on tako uzvlada, da izvršuje dužnosti, koju su ши prilike nametale, ali strogo dužnost radi dužnosti, a ne radi čega drugoga. I on se je tako i vladao. Godine prolaze brzim tekom I Petar raste, razvija se iz djeteta u momčića, a iz njega u momka, u mladića od Ijudske snage. Zabacio je odavna i svrgao s uma svoje ljubopitstvo prama prirodi, jer ga danas druge potrebe i druge misli zaokupljaju ; ali ipak kako mu se oči sjaje, grudi nadižu, a duša širi, mekša, kad se i sad u njoj slučajno nađe. Ugodio je starom svom gazdi Đurašinu; tako da ga je volio, kao svoju jedinicu Stanu. I bio je srećan, pun zdravlja i mladosti — u sredini seljana, koji su ga cijenili i ljubili s njegovih osobina. S one njegove ljubaznosti u govoru, s one eistine u mislima i djelima i s one pak njegove brze uslužnosti bijaše predmet svačijeg štovanja. A bijaše i tjelesno ugledan. One djetinje crte, koje izrazivahu neku daleku neznanu težnju, koju je lutajući po prirodi tražio, razvile su se i pokazuju ljubav za svijet, volju za rad i energiju za vršenje dužnosti : sve proizvodi filozof'ske duše prilagođene nužnosti prilika. Imao je crn, lijepo upućen brčić, visoko sokolovo čelo, ispod koga su sjajila dva živa, ali i blaga oka. Cesto bi govorili; Šteta, što nije svoj gazda, nego tuđi sluga, pa da takov čovjek okući svoju kuću. Ali s godinama dolazi i ljubav. Ne ona opća, nego neka posebna, koja traži što realniji, bliži i ocitiji predmet svoj. I Petar je osjeti kad u srcu svom tražaše kome da ga prinese. Bile su mu mile sve djevojke i bio je drag svima, ali naj više je volio Stanu ćer gazdinu. I ona je njega voljela. Kad je upitao pokojni Đurašin kćer Stanu, za koga bi voljela da je uda, predloži mu ona, pošto nije imao muške djece, da je da za Petra i njega ućini baštinikom svog imanja. A stari Đurašin, koji je ljubio svoju kćer i svaku joj ispunjavao, ne htjede da joj ni ovu možda zadnju ne ispuni, nego rece : „Neka bude, bilo vam sretno". I Petar od sluge posta jedan dan gospodar. Poslije toga proživio je on sretno mnogo godina sa svojom Stanom. Rodila mu ona ćerku i sina, i oboje su se