СРЂ

1033

ponosnog i plemenitog Orsata da suzbije Vlahovu pustopašnost, da stvar prikrije i providi dobru glasu Jele sirotice; zadijevanje „fuštara" Marka Turka okolo Marijane, Jeline sostre, kao i svi oni onako majstorski opisani „fuštarski" sastanei u krčmi Marka Brainovića — to sve ima historičnu podlogu, i pisac ima bit bio o svemu dobro obaviješten, premda držim da se ne varam ako kažem, da su u pripovijesti neke uloge zamijenjene. Tu navlastito čini mi se da je zamijenjena historicna uloga Kate Messi, rečene Đokinice, s umišljenom ulogom Jele Marinove. Valjda je to pisac iz delikatnosti učinio, pokle u vrijeme kadje pripovijest pisao, Artemisija Đokinica inožda je još živa bila ili svakako od nedavno umrla, ali je stvar vjerojatna sa dva razloga: prvo jer licni opis Kate Đokinice i povjest njezina u glavnom odgovara opisu što nam ga pisac donosi o Jeli Marinovoj; a drugo jer je mucno vjerovat, kad bi Jele Marinova bila baš historička a ne umišljena ličnost, da nam se ne bi o njoj bila kakva uspomena sacuvala barem kod onih malobrojnih osoba još živih, koje se inače sestara „Đokinica" jako dobro spominju, a te su, stojeći na pripovijesti, bile Jeline susjede i ne vele starije od njih u godinama. Što mi je pak jedno čeljade kazalo da je u djetinstvu čulo od svoje majke spominjat „Jelu Marinovu", ne ću da rečem da nije može bit opstojala koja ženska glava te se tako zvala; nu moguće da se je pisac pripovijesti tim imenom poslužio baš da prešuti pravo ime glavnog lica u svojoj noveli, a istodobno da, zamjenjujući ulogu Nika Bede, meštra iz Tabakarije, s ulogom Vlaha vlasteličića, koja uloga nije nipošto nevjerojatna, i ako ne možda u onom nego u kojem drugom slučaju — zaplete svoju pripovijest tako da mu bude moguće opisati vas dubrovački život, i pučki i vlasteoski, u svim njegovim raznoličnim pojavama. Marko Turko historična je osoba, kao što su i njegovi „fuštari" : Sipin, Erkole, Herak i drugi. 0 Marku Turku zna se da je bio „odrti fuštar", te se bavio „kontrobandom" i kupljenjem kosti i krpina. Gospari Baldo Đivović i Balđo Kosić kazivali su mi da ga se kao kroz san spominju. 0 njemu je ostala u Dubrovniku riječ : „Магсо piglia Turco, Turco piglia Marco". Kojom j§ gvrhom svršio ne zna se tačiio, Po riječi