СРЂ

ZAGLAVAK O ĐENEVRIJI

1035

našao, po kojoj se može zaključiti da je on namjeravao još posebnojedno poglavlje posvetiti opisu dubrovačkijeh „kolenada", ali nije dotekao. Na jednom komadiću papira našo sam njegovom rukom napisanu staru dubrovačku kolendarsku pjesmu, kako se je u ono doba pjevala, koju du ovdje donijeti da se vide razike u toj pjesmici između onda i sada: „Došli smo vas kolendati, Vaš'jem dvorim fale dati. U našega gospara prid dvore Pjevajmo, braćo, do zore. Visoki su ovi dvori, Pod njima su zlatni tori. U našega gospara, i ost. (Ponavlja se pripjev.) A u njima golubica Naša dobra domaćica. U našega . . . Gosparu će ona r'jeti Da mi n'jesmo baš prokleti. U našega . . . Da smo pravi kolendari, Dubrovaćki leri stari. U našega . . . Pak mi vele ne iskamo, Od mala se kontentamo. U našega . . . Malo smokav' i oraha, Er nam bura špaz'jem maha. U našega . . . I mantale i priklicu, Paka uz to i kapljicu. U našega . . . Er sve dobro s nami biće, Samo da se zubim miće. U našega . . . Ne bude li paka ništa, Er su tvrda baš godišta. U našega . . . Tad nam dajte staru užancu, Kolendarsku svu ufancu. U našega . . . Zamotajte u knjižicu, I bacite niz ulicu ; U našega itd. II karantan il dva dnara, Kako vam se bolje uspara. U našega itd.