СРЂ

MIHO PRAOAT

1087

je novca na dugu, založena zlata, trgovine i truba platna i mnogo pokućstva u svim svojim kućama. Po svemu se tome dakle vidi, da je bio veliki bogataš. Da je Miho Pracat postao takim dobrotvorom nema se samo pripisati izgledu Skocibusinu nego i djelovanju općega duha starih Dubrovč-ana, jer su svi oni, od plemića do naj poniznijeg kmeta, od bogataša do naj siromašnijeg prosjaka, ljubili Dubrovnik, svi su bili njemu odani, svi su bili spravni na svaku žrtvu za otadžbinu dubrovačku, svi koji su mogli zavještali' su znatne svoto u dobrotvorne svrhe. Ali između svih odvaja daleko Miho Pracat, koji pošto je hrabro po morima za mnogo godina vio dubrovačku zastavu, po Spanji, Italiji i Levantu stekao veliko bogatstvo i u Dubrovniku ga umnožio. ostavi republici naj veći dio svog imanja, to jest, kako već kazasmo, više milijuna. Iznos, koji je ostavio republici, bio je od sto liiljada genuina, ili po drugim dvije stotine tisuća, koje je imao na javnom dugu u Genovi (monti di S. Giorgio a Genova). Taj je iznos bio razdijeljen u već napomenutih tisuću đionica ili loka. Po tome je svaka dionica vrijeđila stotinu ili dvije stotine genuina, što bi sada bilo, kako rekosmo, nekoliko luilijuna kruna. Ta je glavnica imala ostati za uvijeke netaknuta a na korist republike iza udadbe ili smrti žene mu Vice. Da je bila hiljada tih dionica ili loka u Sv. Đurđu u Genovi, sam Pracat kaže izrićito u svom cetvrtom prilošku od 20. maja 1002. ovako: „Izjavljujem da moji prihodi, što ih imam u Genovi od hiljadu uložaka u sv. Đurđa i nipošto se ne prodadu" („Dichiaro che le mie entrate che ho in Genova di mille lochi in S. Giorgio e non si possa fare alcuna vendita"). On je ovako odredio u svom testamentu o ovoj velikoj glavnici: „Nakon njene smrti (t. j. žene mu Vice) ili prije, ako se udade, ostavljam prihode svijeh rečenijeh uložaka u Genovi svaku godinu na vijeke Prejasnoj Dubrovačkoj Gospodi u pomoć Republike: ali glavnica uvijek da bude na mjestu", („Dopo la morte della quale mia consorte, o prima, caso che ella si rimaritasse = lasso 1' entrata di tutti li detti luoghi in Genova, ogni anno in perpetuo all' Illustrissima Signoria di Ragusa in ajuto della Republica, restando sempre fermo il capitale". *