СРЂ

1038

СРЂ. — SRĐ.

Ра nije samo svoj veliki novac u Genovi ostavio u dobrotvorne svrhe, nego i drugo svoje imanje. Ovdje treba da istaknem, da njemu i drugim starim Dubrovčanima nije Dubrovnik bio samo zavičaj, nego mila i slavna otadžbina; on se, i svi stari Dubrovčani, ponosio da pripada političkoj narodnosti dubrovačkoj: nazione ragusea i nju izričito napominje u svom testamentu ostavljajući znatan dio svog imetka za otkupljivanje robova ove dubrovačke narodnosti iz ruka nevjerničkih. I uprav ostavi svoju stojnu kuću u gradu kod sv. Vida, gdje je umro, kuću na Prijekome, i sedam kuća na Lopudu, od kojih jeđnu s vrtom i kulom i susjednim pomješćem i zemlje i kmete u Mravincima, Majkovima i Banji za rečeno otkupljivanje i to iza smrti svoje žene Vice i Vicka i Miha Balaka i njihovih muških i ženskih potomaka i naredi da se sve to dava u najam i da se iz prihoda otkupljuju robovi iz muslimanskih ruka i u testamentu ovako kaže: „Od najma što dobiju da razdijele za otkup robova dubrovačke narodnosti" (,,che debbano distribuire nel riscatto degli schiavi della nazione Ragusea"). I ako je ovo ponešto preinačio svojim priloškom od 20. maja 1602., ipak je sve isto imanje ostavio za oslobođenje robova iz grada i dubrovačkog teritorija, nadasve Lopuđana. Prihode u Napulju poviše grada i kraljevske carine ostavi bratstvu Gospe od Šunja na Lopudu nalogom da svake god. troši 98škuđau razne svrhe a ostalo upotrebi za otkupljivanje robova. Svi njegovi novci, ako ih nije odredio u druge svrhe, te se nađu iza njegove smrti u blagajnama mu u Dubrovniku i u kojemu drago mjestu na svijetu, u njegovu brodu i u karatima brodova i u trgovini, moradoše se po njegovoj posljednoj volji upotrebiti također za oslobođenje robova dubrovačke narodnosti, ali da se ima dati prednost njegovoj rodbini do 4. stepena. Ovo je samo stranom preinačio priloškom od 19. aprila 1606., jer je odredio da novci u njegovim blagajnama, koji nijesu određeni u druge svrhe, imadu se upotrebiti za otkupljenje robova, ako su samo „naše narodnosti", a nadasve Lopuđana, koji će imati prednost; a samo kad ne bi bilo Lopuđana, ili uopće Dubrovčana, da mogu bit otkupljeni i robovi druge narodnosti; slično odredi i s pokretninama i nepokretninama, o kojim nebi bi bio naložio ništa.