СРЂ
RUKOPISI GIMN. BIBLIOTEKE U DUBROVNIKU. 1045
polovicom pjevanja XX. i ea citavim pjevanjima XX—XXIV. osim stihova 341—380. iz pjevanja XXIV., za koje sam poviše spomenuo kako ihje nestalo. Taj je prvi rukopis bio pun ispravaka i dopunjaka 1 , i zato ga je pjesnik uzeo prepisivati i prepisao od početka pa sve do kraja pjevanja XX. To se potvrđuje time, što u drugome dijelu rukopisa (u rkp. a v ) ima nerazmjerno više ispravaka nego u prvome dijelu (u r/ip. a.), a sasvim utvrđuje moje mišljenje i druga polovina pjevanja XX., koja se nalazi u rp.190. dva puta: jednom nakraju prvoga dijela (u rkp. a.) a drugom u početku drugoga dijeia (u rkp. a v ), ali u rkp. a imaju i stihovi 597—688, a u rkp. a v nema ih. Te je stihove pjesnik dodao 2 , a dodao ih je, pošto je pjevanje XX. bilo već izrađeno, i tako ih nema u prvome rukopisu, od kojega je ostao samo rkp. ali se nalaze u pjesnikovu prijepisu, u rkp. a. Takih dodataka pjesnikovih ima i više u Kristijadi pa je sva prilika, da je pjesnik mnogo od onih dodataka, što ih spominje g. A. Pavić 3 , umetao u svoju već gotovu radnju. A uzevši na um, da ima podosta pjesnikovih dodataka, da je posljednji oveći dodatak u pjevanju XX., da je pored tih dodataka bilo još i mnogo ispravaka pa da se po svemu tome rulcopis dosta teško citao, uzevši sve to na um, lako će se razumjeti, zašto je pjesnik stao prepisivati svoj prvi rukopis i zašto ga je prepisao samo do svršetka pjevanfa XX. Prijepis je napisan na 366 lista, t. j. na 31 arku, a od posljednjega arka polovica, t. j. šest lista, ostalo je prazno. K tome prijepisu priklopio je potonji dio prvoga rukopisa svoga, iz kojega nije htio iskinuti ono 212 (ili upravo reći 262) stihova pjevanja XX, jer bi morao iskinuti upravo polovicu eitavoga arka. Po tome se može razumjeti 1) zašto je ostalo u sredini rkp. 190. (poslije lista 366.) šest lista prazno ; 2) zašto je u rkp. 190. dvojaka paginacija a od jedne iste ruke (poslijt lista i poslije ono šest praznih lista dolazi opet list 338; list 337.
1 Viđi u studlji prof. A. Pavića: Junije Palmotić (preštampano iz Rada LXVIII—LXIX.) na str. 7-8. 2 Vidi A. Pavić, o. c. na str. '94. 3 o. c. na str. 189—194.