СРЂ

ANTONIE ANDREA - MAJČIN LJUBIMAC

1067

»Da, draga majko." „I reci mu, Dorice, da za moju ljubav, —■ čuješ li, — za moju Ijubav ostane dugo u novom zvanju." Djevojče odobri glavom : U .. . novom . . . zvanju . .." Da, on će svakako ovdje dulje istrajati, nego što je njemu po volji. Osuđen na više godina robije, nestade ga iz ljudskog društva. A njegova ga dobra, dobrodušna prevarena majka blagosivljaše, kad je na rukama svoje kćeri posljednji put dahnula. Za nju je on ostao ono, što je i prije bio : njeno čedo — njen Ijubimae.