СРЂ

1082

СРЂ. — SRĐ.

prevratu od godine 1830. Ovaj zbilja pokuša sreću u noci između 31. januara i 1. februara 1834. i provali iz Genove uz pomoć poljskih i njemačkih bjegunaca na granicu, no ne našavši ni naj manjega odziva morade se još istoga dana povući natrag. Isti neuspjeh snađe i drugu namisao Mazzinijevu, da sc pobune mornari na ratnoj lađi De Geneys u Genovi. Garibaldi bijaše dobio nalog, da 4. februara 1834. dade znak bune na onomu ratnome brodu. Mješte da to ucini, ostavi Garibaldi na večer istoga dana lađu, te oboružan krene k onom kraju Genove, gdje su se urotnici imali sastati. Određeno mjesto bijaše Piazza Sarzana. Garibaldi dođe, ali ne nađe nikoga. Još se neko vrijeme zaustavi, u nadi da će kogod doći, ali ne bijaše vidjeti nikoga. Razocaran i srdit zapusti Garibaldi ono nesretno mjesto. A bijaše već i skrajnje vrijeme, jer se malo zatim pojaviše vojnici i zaposjednuše trg. Garibaldi ne z-najući na koju će stranu, pobjegne u dućan neke žene, koja prodavaše voće, te joj se otkrije. Genova sa svojim okružjem bijaše baš nedavno došla pod vlast Pjemonta. Budući još živa u pameti svih Genoveza uspomena na staru slavnu prošlost i neođvisnost, ne podnašaše baš rado Pjemonteško gospodstvo. Ona žena, kod koje Garibaldi zatraži sklonište, pa i da nije bila još mnogo stara, spominjaše se ipak nekadašnjih boljih vremena, te joj se pričini, da će ućiniti osobito rodoljubno djelo, ako zakloni onoga, koji je pokušao da obori tuđe gospodst\o, te ga stoga proganjahu neprijatelji. Amožda se smilovala lijepom mladiću, koji je njenim rukama povjeravao svoju sudbinu, kao što sin traži zakloništa u krilo svoje majke. Kako god bilo, ona ga zakloni, i sutra dan donese mu seljacko odijelo, dade mu potrebite savjete i upute, te ga otpremi dalje. Ako je Garibaldi bio, ovako za čas zaklonjen, nije bio ipak izvan pogibelji, koja mu je prijetila sve dok se nalazio na talijanskom zemljištu. Uz silne napore, skrivajući se danju, putujući noću, kloneći se glavnih puteva dođe napokon u rođenu Nizzu. Ne želeći se tako iznenada prikazati svojim roditeljima, pokuca naj prije na vrata svoje tetke. Nego njegova vanjština bijaše tako porušena, njegovo odijelo tako razdrpano da ga tetka nije poznala, te ga htjela potjerati kao kakovoga