СРЂ

GARIBALDI I NJEGOVO DOBA

1081

Biloje godine 1833., Garibaldiju, kasnijem diktatoru u Italiji, bješe onda 26 godina, kada stupi u društvo Giovane ltalia. Ovo роШлбко društvo utemelji godine 1831. u Marseille-u Mazzini, koji je trebalo da se kao mnogi drugi seli iz Italije radi svojih političkih nazora. Boriti se za mladu slobodu protiv staroga ropstva, za jednakost protiv starih povlastica, za nove ideje protiv staroga vjerovanja, pribaviti narodu nezavisnost, to bijaše program Mazzinijeva društva, koje imađaše i svoj vlastiti list. Giambattista Cuneo, jedan od naj vjernijih pristaša i naj iskrenijih štovatelja velikoga junaka, pripovijeda, kako je Garibaldi postao članom Mlade Italije. Bilo je, kako smo već rekli, godine 1836. Garibaldi se nalazio u Taganrog-u na Azovskom moru. U jednoj je gostioni sjedao za jednim stolom Cuneo sa još nekoliko talijanskih pomoraca i govorio im je o nevoljnom stanju domovine pod tuđim jarmom, i o dužnosti svakoga, da je trgne iz toga nedostojnoga položaja, e da slobodna i ujedinjena zauzme opet ono mjesto, koje joj s obzirom na slavnu prošlost i pripada. U toliko opazi Cuneo, da ga sa drugoga stola motri mladi pomorski kapetan, koji veoma pomnjivo slušaše njegove riječi. Lice mu je dobivalo svaki čas nov izraz, a oči mu plamtjele poput ognja. Cuneo razumi odmah dojam svojih riječi na nepoznatoga mu kapetana, te nastavi još vatrenije da pripovijeda. Na jednom sko6i nepoznati kapetan sa svoje stolice, pristupi k Cuneu, raširi ruke, zagrli ga, a suze boli orosiše njcgovo lice. To je bio Garibeldi. Cuneo mu potanko stade govoriti o Mazzinijevoj Mladoj Italiji i o njenoj svrsi. Garibaldi je odmah osvojen za tu ideju. Povrativši se koncem godine 1833. u Marseille, začu Garibaldi, da Mlada Italija ima već svojih mučenika, ustrijeljenih i smaknutih u Pjemontu. Malo dana nakon svojega dolaska, dobi nalog da se predstavi Mazziniju. Veliki ga rodoljub primi prijazno i povjeri mu zadaću, da sndjeluje prevratu, te se spremaše u Savoji. Garibaldi stupi kao prosti vojnik u ratnu mornaricu Sardinije, đa pripravi mornare na bunu, koja imaše da bukne u Genovi, kad bi bio uspio prevrat u Savoji. Ustanak se imao iz Savoje razgraniti po eijeloj Italiji. Vođom je određen Ramorino, koji bijaše učestvovao u poljskom