СРЂ

1092

СРЂ. — SRĐ.

Gioberti reče o njemu nešto sli6no, a Cardueci će ga u svojoj starosti nazvati Hamletom Italije,: ond' io vate d' Italia a la stagion pifi bella in grigie chiome oggi ti canto, o re de' miei verd' anni, re por tant' anni bostemmiato e pianto, che via passasti con la spada in pngno ed il cilicio al cristian petto, italo Amleto.* Garibaldi nije mogao da u pjesničkom ruliu očituje svoje misli, ali se uvjeri, da Karlo Alberto nije stalne i odlučne savjesti, i da nije duševno toliko jak, da jednim udarcem obori rasklimanu zgradu zastarjelili političkili odnošaja. i da se spasi od ruševina te podigne Ujedinjenu Italiju. Mnogi međutim osudiše Garibaldijev korak, a među njima i Medici, njegov drug u progonstvu 1 na povratku u domovinu. Cini se, da je Medici, osuđujuc'i Garibaldijevo nastojanje da stupi u sardinsku vojsku, zaboravio na posljednje riječi plemenitoga Anzani-ja. Anzani-ju kao i mnogim drugim bjeguncima bilo je suđeno da se povrati u Italiju. Ali kratka mu bijaše sreća, jer skoro za tim podleže ljutoj bolesti. Umirući reče Medici-ju, da je u Garibaldijevim rukama budućnost Italije, da ga treba u svemu podupirati, u svakom mu naumu pustiti slobodne ruke, jer da je njega usud izabrao da spasi Italiju. Međutim se sve nade Talijanaca u slobodu rasplinuše kao lak oblačić pred silnim vjetrom. Sardinske čete bijahu bez znatnoga otpora prodrle do rijeke Mincio. Prelaz preko te rijeke izvojšti General Bava kod Goito, nakon ljuta boja, u kojem osobito odvoji La Marmora sa svojim bersaglierima (8. aprila). Ali se navale na Peschieru i Mantovu potpuno izjaloviše, isto kao što pobjeda Austrijanaca kod Santa Lucia (6. maja) učini da propadoše od Talijanaca izvojšteni dobici kod Pastrenga (30. aprile).

* s čega ja pjesnik Italije u naj ljepšem doba sijedih vlasi danas te pjevam o Kralju mojih mladih godina, kralju koga smo za toliko godina psovali i žalili, koji si dovršio mačem u desnici i kostreti na kršćanskim grudima, talijanski Amleto.