СРЂ

GARIBALDI I NJEGOVO DOBA

1095

Karlo Alberto bijaše kod Governola (18. jula) osvojio prelaz preko Mincio i nakon nekoliko sretnih okršaja bijaše zaposjednuo vrhunce od Sommaeampagna kod Custozze. Kod Valegio bijaše se učvrstio Radecki sa 35.000 momaka; 25. jula zametnu se bitka kod Custozze, u kojoj Talijanci usprkos svojoj hrabrosti podlegoše premoći neprijatelja. Pred večer istoga se dana morade Karlo Alberto povući preko Villafranca prama Coito. Radecki pođe sustopice za njim, te ga u noći od 26. na 27. jula ponovno potuce kod Volta. Videći toliki poraz svojih sila ponudi Karlo Alberto Radecki-ju primirje, pod uvjetom da Oglio bude državna granica. Radecki bijaše voljan da primi ponudu Karla Alberta, ali zahtijevaše da državnom granicom bude Adda. Ne mogući kralj na to pristati, nastavi svoj bijeg prama Milanu. Radecki idaše slijedom za njim. 3. augusta uđe Karlo Aiberto u Milan, gdje ga narod primi s velikim oduševljenjem, spreman na svaku žrtvu, pa i na tu da bude pokopan pod ruševinama svojega grada, samo da ne dođe opet u vlast tuđinca. Ali Karlo Alberto brzo uvidi, da bi svaki otpor bio uzaludan, te stađe ugovarati s neprijateljem. 5. avgusta bijaše ugovaranje dovršeno, a 6. istoga mjeseca krene kralj iz Milana sa 60.000 stanovnika, koji se većma bojahu osvete neprijateljske, nego smrti. Garibaldi ipak ne klonu duhom. Videći, da je Karlo Alberto u odsudnom času izdao sve u njega položene nade, odluči da voii rat na svoju ruku. U Bergamo stade sakupljati dobrovoljce. 1500 oduševljenih boraca stupi pod njegove zastave. Iz Monze, gdje se bijaše spustio, krene na Como, a odatle u Varese, raspali svoje vojnike na skrajnu borbu, svlada svakovrsne neprilike, i nađe se 8. augusta kod Castelletto, na granicama Pjemonta. Stalan, da će ga vojnici svud slijediti, ne priznade kapitulaciju Karla Alberta od 4. avgusta. U Lunio navali na austrijsku vojsku, te joj davaše za trinaest dana dosta posla. Osobito se istakne kod Marazzone (26. avgusta), gdje se sa jedva 1000 vojnika opre generalu D' Aspre, pod cijom zapovijedi stajaše 8000 momaka. Ne moguei se više oprijeti neprijateljskoj sili, zakloni se u Tessin, a na tom uzmicanju razvi sav svoj strategični talenat.