СРЂ

1062

СРЂ. —' SRĐ.

gova dobra majka obrađovala, kao da je došao uprav iz naj dubljih gudura sjevernih zemalja. A što on nije doživio! Kako ga je samo usud gonio ! Koža ti se ježi slušajući ga : bio je jedanput i opljačkan od gusara. Htio je time reći, da ши „ponos" nije dozvolio prositi od svojih, već da se teško mucio i radio za koru nasušnoga hljeba. A drugi mu je put neka varalica ukrala putni list i podmetnula ши svoj, sa šta u malo da nije nevin stradao. Na posljetku teško oboli i gotovo da umre od gladi. Ipak ozdravi kao nekim cudom, a želja ga dovede Ijubljenoj majci i dragoj sestri. Baci pola bojažljiv, pola podrugljiv pogled na sestru, koja okrenu od njega svoje blijedo lice. Razgovijetno se moglo snjena lica ćitati, da mu ne vjeruje ni riječi. Mati je drukcija. Gorko oplaka zli udes svoga ljubimca; робе mu tepati i obasipati ga nježnim poljupcima. Poslije je Dora morala na brzu ruku spremiti večeru, ali mnogo bolju, nego što su ove sirote ženske mogle do sada za se zgotoviti. „Оп je tako jadan, on je mnogo patio!" šaptaše molećivo starica svojoj kćeri. „Како bi bilo, Dorice, jedna boca vina, to će ga oporaviti! Ta mi ne moramo ove nedjelje kuhati mesa " Dora klimnu glavom: nije imala srca, da rad sinovljeg povratka materi pokvari radost. Ali u kuhinji podigne svoju malu rućicu : „Zašto nijesam ja ćovjek, da pokažem šta je stid i poštenje ?" Emil je neko vrijeme ostao kod kuće, ali se je ćinilo da prezire svoje susjede, jer nije nikada izlazio iz kuće prije mraka. Docnije se izmijenio kad mu je sestra nabavila pristojno odijelo ispod ruke; čitav bi dan provodio „Pod lipom" ili drugdje; vraćajući se kući, donosio bi materi kakvu grancicu, ili kutiju čokolade. Starici bi se onda otvorilo srce, te bi sva blažena prolijevala suze radosnice: samo njen ljubimac može biti tako nježan. Dori ne bi nikada palo na um, da je čime obraduje, ona svaki novčić čuva, kao da se sva sreća u novcu sastoji. Dora je to čula, pa bi joj se srce steglo. Zaista ona nije ni pare u zalud trošila ! Ona je jedina među njima znala, kako se teško može pripraviti bar toliko, da mogu obje pristojno živjeti.