СРЂ

ANTONIE ANDREA — Majčin ljubimac. S njemackog K. Đ.

Još i prije nekoliko godina bijaše ljekarnica na trgu Aleksandrovom, svojina Kunovskih, a stara gospođa sa svojom ćerkom Dorom, koja je sada u jednom siromašnom dvorišnom stanu, stanovaše na prvom spratu svoje vlastite kuće. Emila je, njezinog jedinea, osuđivao cio svijet, osim njegove majke, da je on upropastio porodicu. Stari Kunov umro je još za vremena, te nije doživio ono naj gore, naime da mu sin kao „jednogodišnji dobrovoljac" bude osuđen na dvije godine zatvora zbog grubog ponašanja naspram jednog pretpostavljenog. Emil pretrpi katastrofu u tome bolje od ostalih clanova porodice i vrati se jednog dana svojoj kući veseo, bezobrazan, jedna savršena bekrija. Mati je lila suze radosnice i zaklinjala ga, da njoj za ljubav postane apotekar, na što on vrlo rado pristane i radio je sve donde, dok nije sve upropastio i dok se prezadužena ljekarnica nije mogla više održati. Sad on htjede u Americi potražiti svoju sreću. Od posljednjeg zaostatka iscrpljenog imanja dade sebi zgotoviti opremu, dirljivo se oprosti s majkom i sestrom — koja je bila nekoliko godina mlađa od njega i koja je malo simpatije osjećala spram brata: Iz ljubomore, bio je on uobrazio ! — i nestade ga za godinu i po sa poprišta. Međutim je mati molila Boga, da mu pomogne u tuđini, a plakala bi kadgod bi spomenula svoga ljubimca, Sestra je živjela u nadi, da ga se već jednom oprostila, i vrijedno je radila kao crtačica u jednoj fabrici porculana. Zarada je bila tolika, da nijesu trpjele oskudicu i ako su jedva mogle priživjeti. Jedne se ljetne večeri pojavi ožalošćeni emigranat majčinoga srca: on nije bio sličan čovjeku koji je „kušao sreću" u Americi, već pravome razbojniku. Zaista on nije hvaljenu zemlju ni vidio, a od oceana samo Bremerhaven, ali mu se nje-