СРЂ

1124

СРЂ. - SRĐ.

nemaju aorista. Vezu pak njihovoga govora s dalmatinskijem posvjedočuje i to, što u jednini muškoga roda prošloga participa imaju uvijek završetak -a ili -ja: reka, vidija, čuja itd. Sintaksa se je prilično održala neporemećena, ali ima i ta po nekoliko stvari, što nijesu inače obične u našijem štokavskijem govorima: pitaju bez rječice li a mećući skraćene oblike na prvo mjesto n. pr. si ga vidija?; mjesto neće da reče itd. govore neće reče (bez da) itd. - Ali gdje se najbolje vidi, pod kakvim su jakim utjecajem talijanskoga jezika, to su riječi i fraze, i mi smo doista na Primorju uzeli vrlo mnogo riječi iz talijanskoga jezika, ali opet tamo ih je mnogo, mnogo više! osobito za apstraktne pojmove imaju vrlo mnogo talijanskih riječi, dok su naprotiv za poljodjelstvo i uopće za težački posao, kojim se najviše bave, sačuvali gotovo same stare slavenske riječi; ali n. pr. mjesto početi govore komencat, mjesto odgovorili — rispunit, mjesto ostati — vanzat (avvanzare), mjesto blizu — kurt (curto), mjesto kasno je — čini kasno (fa tardi) itd. itd. Pored toga sačuvali su i gdjekoju lijepu staru riječ, koja se je u našim krajevima već zametla, n. pr. znaju još za utvu, koja se u nas spominje samo u narodnoj poeziji, za desa (desni od zuba), što se u našem primorju nikako više ne čuje, za jeliticu (kobasicu), koja nam je(u obliku jelito ) sačuvana samo u jednome rječniku iz XVII. vijeka, itd. Interesno je, što je u njih gdjekoja riječ promijenila svoje značenje: lastavica nije lastavica već leptir (za lastavicu imaju talijansko renula), žaba nije svaka žaba već samo kornjača (a obična je žaba ranjot), braniti znači ne samo braniti već i tjerati (n. pr. brani mačku sa stola), teli se ne samo krava već da prostite! — i žena, niknuti znači roditi se (kad si nikla?) itd. Kao primjer njihova jezika evo jedne male priče: Fat (priča) di Santa Carmentina. Biše jenu vot (jedan put, tal. volta) jena mat oš (još — i) jena tat (otac), ke (koji, tal. che) jimahu sam(o) jenu divojk(u). Ova divojk(a) činaš(e) život sfeti (sveti); saki dan iđeš molit u crikvu. Mat ju šaljaše na skol (školu), ma ona meč (mjesto da, tal. invece) za po (poći) na skol, gredaš saki dan u crikvu. Jena danje frundala (susrela, tal. frontare) meštric(u) i je ju pital, kak sa nosaš (ponašaše) njevoga (njegova = njezina) šćer. Meštrica je ri-