СРЂ

CrDJE Sir NESTALB

1185

kako je običavala, kad bi izašla. Dođe po nj i zapita da li je Lujiza možda tamo došla; ali o njoj nijesu ondje ništa znali. U mukama prođu časovi; bješe već nastao gust mrak a dijete nije još bilo došlo. U toliko bješe na ulici nastala bijesna mećava; vjetar je gonio ispred sebe vihor sniježnih pahulja, koje su bile tako guste da su sasvim zastirale čelo kuća koje su bile na protivnoj strani ulice; plinovi plameni užeženi uvijahu se duboko, i nestalno trepćahu skileći. Stoga tada majka poče jako zepsti; obuče svoj paletot, umota glavu vunenim ubruscem i krene trkimice put škole. Puzljive i ujedno lijepljive bjehu ploče pod njenim nogama; konji, iz kojih se podizahu bjelkaste pare, kasahu mimo nju dršćući, noge im se puzahu niz glatke ploče, na koje gvozdeni potkovi praskajući tako udarahu, da iz njih vrcahu iskre. Zena, koja je naglila i bila mučena užasnim nemirom, upiraše očajno svoje poglede u vrevu prolaznika; činilo joj se svaki tren da vidi kćerku, kako je guraju u ovoj struji ljudskih prilika i sjenki što bjehu pola zastrte tminom ; dosta malih djevojčica gonio je sobom ova živa vijavica; ali nijedna od njih ne bješe njena Lujiza; uvijek se iznova uvjeravala da se vara, kad mišljaše da je vidi. Vjetar joj je zasipao bijelim pahuljama čelo, ubrusac na glavi, leđa, suknju ; svijet, koji se vrtio oko nje, šumio je i zujio — ona ne osjećaše, ne čujaše. Tmasto su stršili turobni zidovi užasne tamnice La Eoqnette, ne prodiraše iz njenih sablasnih, strašnih prozora nijedan zračak svjetla; kad god bi ona ovuda prije prolazila, sveđ bi ovo osjećala i njene misli našle bi put kroz stare zidine ovih prostorija očajnosti i prokletstva; i ovaj dan nije bilo inače, i ovaj dan kroz nji i provlačivahu se njene misli pored tuge njena srca i povraćahu se u nju još više uzrujane. Ne daleko odonle bješe škola. Zapijehana dotrči onamo — ne doznade ništa, prosto ništa. Iznova pretrči nase, koliko su je noge nosile, u ulicu Daval; pođe naj prije u susjede, kod koje je bila ostavila mlađu kćerku Rose-Marie. Tu saznade da se njen muž povratio kući i da je pohitio njoj u susret, kad je doznao da se starija kćerka nije vratila iz škole i da je majka ište. Bilo je očevidno da su se mimoišli u tami, u uličnoj vrevi, u neprestano bijesnoj vijavici.