СРЂ

72

GDJE SU NESTALE

1137

valove, koji su neprestano bježali, kako su u vrtlogu i bučno mlatali na zidove iz dna obale i na goleme mosne pilove, njegova je poremećena duša hitila za njima, kao da hoce da stigne dijete, koje su valovi zanijeli u daleku daljinu, čiju su milu glavicu i bijelo tijelešce, žrtvu razbojničke ruke, možda tiho ljuljali, možda su i u divljem bijesnilu nemilosno razdirali. Potraživanje policije pored svega nastojanja ostade bezuspješno ; jednom se nađe u nedospjetno dugoj ulici des Ругеne'es, u blizini groblja Pere-Lachaise čepac* izgažen i izmrljan kalom; pokazaše ga nesretnoj majci a ona izjavi da bi to mogao biti onaj, te je u onaj kobni dan imala na glavi Luiza, kad je iščezla. Ovo bješe sve. Mala, mila Lujiza bješe nestala za sveđ, ne drugačije, nego kao da se prosjela u zemlju. Tražite list, koji je vihar u morsku pučinu otpuhao, i pitajte što se dogodilo s njim! Samo jednu stvar primjetiše : mladi čovjek, koji je tako uporno dvorio gospođu Ricardet, ponudi joj svoju pomoć u potraživanju za iščezlim djetetom ; ali način kojim je to učinio, otkri tako otvoreno njegovu nečistu namjeru, da je ponuđena poinoć bila sasvim odlučno odbijena, na što on porugljivo primjeti: „Nemojte zaboraviti, madamo, da jedan sam čovjek kadgod zna više nego sva policija zajedno". On se malo poslije iseli iz kuće i pored svakog ispitivanja ne mogaliu ga više naći, što supruge Ricardet dovede do zaključka, da je on izmislio đavolsku osnovu, koja je bila u vezi s iščezavanjem djeteta; ali jer, ne gledeć na njegove već napomenute riječi, nije bilo nikakvih drugih dokaza protiv njega, policija bješe uvjerena da se poslužio onim riječima samo zato da se osveti žuđenoj ženi, što ga je bila odbila. (Svršiće se). * Harbe, šknfija.