СРЂ

0 POSTA j STJU poljica

1149

vidualnosti. Kmetovi spađoše pod onu zadrugu, koja se ivjima na domaku uredila. Gospodar zadruge bio im je u Poljicima prvi sudija, a tek kada se ne bi udovoljilo pravdi, mogoše se protiv kinetova prizivati na vlasteosko vijeće. Vlastite svojine ne mogoše imali, jer sve što je jedan kmet stekao, bilo je gospodarevo. 2 Kako se vidi, nije udes kmetova bio ugodan, ali ipak bolji, nego li je bio izvan Poljica. Njima je bilo slobodno gospodara mijenjati. Nema dvojbe, da se u kontekstu radi o individualnom kmetstvu pojedinaca, nu uzme li se u obzir, da su Hrvati kao osvajači bili rneđu sobom ravnopravni tad se tim knietskim ustanovama postupalo prije protiv starosjedilaca. Znamenito je, da je zadruga ostala kao privatna organizacija u snazi, jer su se pod njezinim utjecajem razvili društveni odnosi. U prvom redu njoj je pripisati, što se nije u Poljicima razvio feudalni sustav, koji je u bitnosti liijerarhička ustanova osobe i imanja, već se uzdržala jednakost društvena u tipu zadružnome. Feudni sustav bio se pod utjecajem zapadnim udomio i u hrvatskoj državi, a bilo je pokušaja, da ga se i u Poljica unese, ali je ovdje kašnje uzmakao pred organizacijom zadružnom, što nam dokazuje naj bolje slučaj biskupa Rajnerija. Ovaj slučaj se ne može unašati u veze sa međunarodnom politikom, niti se može smrt biskupova pripisati reakciji Poljičana protiv njegove carigradske politike. 3 Način i mjesto smrti dokazuju da je to samo jednostavno nagađanje bez historičkog oslona. U universalnu politiku tadanjih vremena Poljica nijesu niti radi političke znamenitosti a niti radi opsega mogla utjecati. To je bio jednostavni sudar dviju socijalnili

1 Monumenta tiist. jur. slav. mer. Zagreb 1890: Statut poljički, uredio prof. V. Jagić, str. Зб. : „А kmetić tko bi se na nj tužio, na naipri da se inia i tuži prid gospođinom čigov je čovik prvi rok; ako mu gospodin onagai čovika pravdu zađovoljnu pravde ne učini, da se voljan apelati prid ove suce."

2 Monumenta: Štatut polj. str. 94.: „I kada kani kmetić poiti od gospođara, tada naipri ima zatvorivši u dvoru svomu i u kuei sve ča ima iinanja ili živine ili onoga blaga gibućega iii i ćoše bi bašine ku bi pod nim stekao, tere ima prizvati svoga gospođara, ter mu reći : Gospodine to e sve bože i tvoe, voljan ča ostaviti, voljan ne ostaviti."

8 I. Pivčević: 1. e; str. 18.