СРЂ

USPOMENA O PADU REPUBLIKE

125

ne odgovorismo, a on se predomislio, čim nas je razgledč, te će nam opet: Oprostite, oprostite! (Pardon, pardon!), dade nam pregršt cigara ispod kabanice i ode". „Osam ura bijaše zazvonilo na „Zvoniku", a put Dvora prolažahu Frančezi. Do malo siđe i naš gospar k nama vas odjeven u crno, tako da na njemu ne opazismo ni bijele košulje, a bijaše vas smućen i blijed kao krpa. Zapovjedi nam da ga pratimo do Dvora, što odma i poslušasmo. Dvor nađosmo opkoljen Frančezima, kroz koje gospar prođe u Dvor, a mi se povratili kući i ne znali što se onamo u Dvoru radi". „Ро podne pođosmo po gospara, kako nam bio naredio. Do malo on i uza nj druga vlastela iziđu blijedi kao krpa suzama na očima. Otpratismo ga doma, a na pragu ga dočeka jedna gospođa, te ga zapita: Što je tamo? On mašući rukom odvrati: Finis reipublicae!" „Iza ovoga svjetina se razilazila mimo našu kuću. Culo se vikati: Živio naš veliki car Napoleon!! (Vive le n6tre grand empereur Napoleon!!)". „Pučani Dubrovčani pjevahu i naški i franceski: Chantez la chanson Vous bons domestiques! Chantez la chanson Au general Marmont! Pjevajte pjesmicu, Sve naše sluge! Pjevajte pjesmicu Vojvodi Marmontu! „Istoga dana otpravio me s družinom gospar Palo, te se ja s njim za vazda halanio, kao što je istoga dana car Napoleon poslao dubrovačku vlastelu na salamet".