СРЂ

130

СРЂ. — SRĐ.

Gospa Mara Gučetićeva, koja šalje pismo, pripada glasovitoj porodici Gučetića, od koje je još ostao lijepi ljetrakovac s krasnim parkom u Trstenome kraj Dubrovnika, koji je jednako na glasu kao i dva gorostasna platana ne daleko od njega. Lje-' tnikovac s parkom pripada sada potomku slavne porodice Vitu pl. Gozze-Bassegli. Gospođa Marija Alligretti, kojoj je poslato pismo u Dubrovnik, pripada jednoj od naj starijih porodica pučana dubrovačkijeh i naslov, koji vladika dubrovačka Gučetić dava ovoj gospođi, temelji se na realnoj podlozi. Alligretti su porijetlom iz Herceg-Bosne a njihov se početak gubi u 'tami starine. Bilo je više grana ove porodice u Dubrovniku., Prezime nije izvorno, jer dolazi od imena Radoslav ili Rado, koje je potalijančeno u Alligretti. Oni se spominju u Dubrovniku već XIV. v. Prvi te dođe u Dubrovnik bješe Brajko Radosaljić 1360. gođ. ili još prije. Kao trgovac donese sobom svoje imanje. Za njim dođu i djeca mu. Neki se od ove porodice nazvaše Alligretti, drugi de Gradić a treći Luginjić. Oni su bili upisani u bratstvo Sv. Antonija, kao svi bolji pučani, i imali su svoj pučanski grb ; al'i njihova grba je bilo tri. Jedan od Radosaljića ili Alligretti bješe veoma bogati trgovac Šimun XV. vijeka upisan u Antunine 1466., zvali su ga Sinčić, a njegovi potomci se nazvaše po njemu Sinčević. Kao vrlo bogat trgovac priskoči jednom u pomoć dubrovačkoj republici i knezu, kad je država' bila u velikoj nevolji, te za ovu njegovu osobitu zaslugu odlučilo se da svake subote u jutro kneževi svirači ili glazbari imadu njemu i potomcima svirati jutrenku pred kućom u ulici Među Velikim Crevljarima. To se opsluživalo za dugo vremena sve dok potomci ne otkloniše ovu poštu na korist otara Propeća u crkvi sv. Vlaha i tako se otada jutrenka vršila pred ovim otarom. Jednomu od Alligretta i njegovoj trojici braće za izvanredne zasluge prema caru Rudolfu II. podijeljeno je plemstvo od istog cara diplomom od 8. marta 1582. god.; to plemstvo bješe nasljedno u muškoj i ženskoj lozi i diplom je bio registrovan u knjizi Div. de Canc. u Dubrovniku od god. 1588-9. Ovo pismo, koje smo mi ovdje donijeli, potvrđuje donekle navode gosp. Belovićeve.

HES3333D