СРЂ

DUBROVNIKU PRIGODOM OBLJETNICE PADA REPUBLIKE.

MOSTAR. STIJEPO ILIJIC.

O D A.

Ti bje. Kroz puste gomile vjekova još tvrdo dižeš kamenito tjeme pri morskom žalu, dok te val Jadrana lagano njiše. I gorda glava gorostasa snenog tiho se ljulja, a kroz sanak pusti zlaćane slike uspomena slavnih još življe sjaju. Ti vidiš slavu i osjećaš jeku spomena drevnih, ali srce tvoje кб stanac kamen u grudima hladni boravi sanak. Oj gdje je plamen sinova viteških; oj gdje je kreljut Pjesnika slobode; gdje ponos sveti umnijeh otaca ; gdje m6ć i sila ? U pepelu se povjest pretvorila i pepel hladni grobove pokriva i slavu tvoju, od koje nam samo gol kostur viri. I šumi vjetar tajanstvenim šumom sad oko tebe i potomstvu priča, kako no vienac zlaćane slobode vrieme raspliće. Vrieme raspliće i lovorje suvo u prah pretvara i u vrtlog nosi krilatu slavu po pustome viru beskrajne noći.