СРЂ

184

СРЂ. — SRĐ.

vaju novosti na tom polju a vijesti o tim odnošajima kod rimskih i bizantinskih historičara nemaju za njega nikakve važnosti. Da se dokaže narodno jedinstvo Poljaka i ostalih Slavena, treba uzeti u obzir narodne običaje, jezik i fizički ustroj pučanstva. Onome, koji sumnja u takovo narodno jedinstvo svjetuje Sapieha: putuj u slavenske zemlje, govori poljski, naći ćeš gostoljublja i bićeš pozdravljen kao brat. Tako se treba baviti Slavenima, tako treba izučavati jezik, narav i način života. To je Sapiehino uvjerenje i prama tome uvjerenju udešen je njegov put. On se opravdava za sitnice o kojima piše, priznaje da se ne može držati ravnodušnim ni prama sitnicama, ako one samo dokazuju narodno jedinstvo Slavena. Na svoje se je putovanje Sapieha pripravio vrlo savjesno, t. j. onoliko, koliko bijaše moguće prama tadanjim sredstvima. Žao mu je, što nam baš tuđinci davaju glavne vijesti o stranama, u kojima Slaveni žive, kad zna da su ravnodušni prama njima, da s prezirom gledaju na nje, a što je glavno, da ne znadu jezika i prama tome, ne mogu. da proučavaju narod i njegove običaje. Vrlo savjesno je proučio Fortisovu knjigu, Viaggio in Dalmazia i uzeo je sobom, poznaje Lovrićeve opaske na taj spis Fortisov i Cassas, Voyage pittoresque en Istrie et Daimatie, te se je mnogo poslužio geografskim kartama. Kad je Sapieha pokušao da opredijeli uzajamni odnošaj slavenskih plemena i koliko je koji od njih udaljen od zajedničkoga korjena, promašio je sasvim svoj cilj i pokazao svoje neznanje i nesposobnost, da sudi u etnografskim i filološkim pitanjima. Lako se vidi, koliko je nekritična njegova podjela svih Slavena na grupu rusku i na grupu hrvatsku. Vrlo je fantastično njegovo raspravljanje o narodnim nazivima a osobito obzirom na ,,Morlacy" i „Ро1асу". Sapieha se na svom putovanju ponaša baš onako, kako se je pripravio i nastoji, da dostigne koliko je moguće opredijeljenu svrhu. Za putovanje bilježi uvijek nešto u svoj dnevnik; s narodom je u vrlo uskom odnošaju, te s razloga, da promatra njegov život, boravi kadgod i u samim kolibama. Kad je u gradu ili u kojem većem mjestu polazi samostane i knjižnice i zanima se za ostatke kulturne prošlosti. Baš za takova svjedočanstva o prošlosti pokazuje on smisla i čuvstva; vrlo ga se neugodno doimlje kad