СРЂ

208

СРЋ — SRĐ

deset godina prije, iguman Jerkosije i kaluđer Đečić, poslanici Grgura, Đurđeva sina, primiše sve, što je bilo njegovog dijela; prema tome držim da je Đurađ umr'o ili pri svršetku 1457. ili početkom 1458. g., a neki tvrde da je umr'o u petak 24.-XII. 1456. u 1 sat poslije podne te bio pokopan u mjestu Krivarici. (Schafarik 79. Гласник X. 273. XI. 153). Vidjeli smo da je Đurađ iskao utočište u Dubrovnik, jer se nadao da će ovdje moći odahnuti dušom bar u pogledu brige za svoju ličnu bezbjednost, pošto je Dubrovnik bio poznat s iskrene zaštite knezovima, koji su je u njemu tražili. Nu ni u slobodnom Dubrovniku, gdje su njih toliki nalazili zaklona i mira, ni u toj tako gostoljubnoj općini, ne nađe stari despot niti mira, niti stanka. Jer saznav njegov nepomirljivi protivnik sultan Murat da je Đurađ u Dubrovuiku, da kupi vojnike, uređuje svoje konjaničke čete i da najmljuje dubrovačku vlastelu, kao oprobane i čuvene vođe za upravljanje njegove vojske, pošlje svog poslanika sa pismom na dubrovačko vijeće u kome ih opominje na sreću svog oružja i velike uspjehe svoje i predstavlja im opasnost koja im od njega prijeti. U isto im doba predočuje da to sve mogu od sebe otkloniti samo jednom jedinom uslugom, a to je predajom despota Đurđa u njegove ruke ; za tu predaju oprostiće im jednogodišnji danak, poklanja im sve blago despotovo, koje se nalazi kod njih na ostavi kao i ono što ga još uza se imade, te im obećava da će im dati svu zemlju despotovu izmeđ Kotora i cijele Bojane, kao i vječiti mir i vjećiti savez. Toga radi dubrovačko vijeće pozva Đurđa da što prije dođe k njemu. Kad se Đurađ prikaže vijeću, sasluša želju Muratovu, te se tom prilikom uvjeri o iskrenosti dubrovačke vlade prema njemu. Tada despot, da ne bi bio vinovnikom nesreće i štete ovom gostoljubnom gradu, obeća da će se kroz koji dan udaljit iz Dubrovnika, te tako to izvrši, te pođe kako smo pripovidjeli. Znatnost je dakle ovog despota velika, jer je on radio na političkoj samostalnosti i uskrsnuću Srbije, a bio u prijateljstvu s Dubrovčanima, koji su mu odvraćali jednakom iskrenosti.