СРЂ

ĐUEAĐ BRANKOVIĆ SMEDEREVAC

207

Potukavši Đurađ g. 1424. u proljeće Mlečiće i otevši im Skadar, za koji mu moradoše plaćati godišnjega danka 1000 dukata, posla mu Dubrovnik naroćito poslanstvo u Skadar čestitajući mu pobjedu i pozivajući ga u Dubrovnik, kome Đurađ mnogo učini vraćajući se u Srbiju. Videći slabost i rastrojstvo Ugarske, starao se Đurađ za druge saveznike i uputi se Baru svome u svako doba vjernome gradu ; nu Murat poznavavajući preduzetnost Đurđevu, poboja se, te preko svojih poslanika zaiska Đurđa u Barana; ali on sa svim svojim blagom, kojim htjede one krajeve podići, dođe u Dubrovnik, gdje ga odlično dočekaše. Murat, pred kojim Evropa drhtaše, iska Đurđa i od Dubrovčana, no Dubrovnik ne izdade Đurđa, nego svojim brodovima otpravi u Dalmaciju, otkud ovaj dođe u Ugarsku kralju Vladislavu, koji ga radosno primi i u društvu Sibinjanin Janka povrati u svoju državu. Đurađ je proputovao cijelu Jugoslaviju. Idući iz Budima u Bar, udario je preko Zagreba i Bosne, a iz Bara pošao u Budvu Crnojeviću, gospodaru Zetskomu (crnogorskom), odatle dođe u Dubrovnik, pa kroz Hrvatsku u Ugarsku. Po ovome je Đurađ težio još u ono vrijeme da sjedini jugoslavenske državice suprot Muslimanstva nalazeći naj veće garancije u sebi i u svojoj vlasti. Đurađ, strahom nadvladan, ostavi sve svoje blago u Dubrovniku; Dubrovčani pak uzeše od njega priznanicu „всн икоже и наже о. мном принесох!. такожде и отнесохг со собом" i tako sve srpsko blago, došavši u ruke Đurđeve, osta u Dubrovniku. Istina je, da Durad ostavi silne novce i ine bogate stvari u Dubrovniku, no i istina je, koju i sam Đurađ u svojim listinama tvrdi, da je podigao i uzeo opet na se u razna vremena od 1421.-1455. g. sve svoje iz Dubrovnika. Đurađ umr'e g. 1457. u Smeđerevu. Dubrovačke ga listine zadnji put spominju g. 1455. Ali već g. 1457. slali su Lazar i Stevan Branković, sinovi Đurđevi, svoje poslanstvo u Dubrovnik, da dignu blago, koje dade Đurđe na ostavu i koje primi Damjan Žunjević-Žurković 29. novembra; no odavde ne smije se zaključiti da je Đurađ umr'o 1456.-1457. g., ova tražba sinova mogla se i za njegova života dogoditi, jer Đurađ možda ostavljajući u Dubrovniku svoje blago, odredio je u isto doba šta je čije, te sinovima još i za svoga života ostavio na raspolaganje, jer 18.-Х1. 1447. g., dakle punih